Predsjednik Donald Trump najavio je da će američka mornarica uvesti vlastitu blokadu Hormuškog tjesnaca, ključnog svjetskog koridora za izvoz nafte. U objavama na Truth Socialu poručio je da će biti blokirani „bilo koji i svi brodovi“ koji pokušaju ući u tjesnac ili ga napustiti, kao i presretani oni koji su platili iransku pristojbu za prolaz.
Ovakav potez gotovo sigurno znači novi skok cijena nafte i nastavak rasta troškova goriva, a istodobno ne uklanja u potpunosti utjecaj Irana na globalnu opskrbu energentima. Povećat će se i vojni angažman i troškovi Sjedinjenih Američkih Država, dok se politička potpora Trumpu u zemlji već urušava.
Ograničeni kapaciteti za uklanjanje mina
Trump je tijekom vikenda obećao i da će SAD početi uklanjati iranske morske mine iz tjesnaca te zadržavati „svaki brod u međunarodnim vodama koji je platio pristojbu Iranu“. No američka mornarica, prema ranijim izvješćima, nema značajne sposobnosti za razminiranje na moru. Specijalizirani brodovi mogli bi očistiti područje u nekoliko tjedana ili mjeseci, ali američka je oprema ograničena, a besposadne protuminske platforme pokazale su se nepouzdanima čak i u jednostavnijim uvjetima od onih u Hormuzu.
Istodobno, plan zadržavanja brodova koji plaćaju iranske pristojbe suočava se s nizom praktičnih prepreka: teško je provjeriti tko je platio, a nije jasno ni što bi se s tim brodovima radilo – bi li bili kažnjeni dodatnim „američkim“ nametom ili dugotrajnim zadržavanjem.
Rizik sukoba s Kinom i rast globalne nesigurnosti
Ključni je problem i to što većinu iranske nafte kupuje Kina. Ako bi Washington doista počeo zadržavati tankere povezane s kineskim kupcima, riskirao bi novu seriju opasnih napetosti s Pekingom. Uz to, mnogi brodovi koji koriste iransku rutu uopće ne plaćaju pristojbu, što dodatno komplicira provedbu američkog plana.
Dva američka razarača već su, prema navodima, prošla kroz Hormuški tjesnac kako bi pokazala da je prolaz moguć i pod američkom zaštitom. No uvođenjem vlastite blokade Trump zapravo povećava zbrku: brodari sada moraju birati između iranskog i američkog „sigurnog“ koridora, dok mine vjerojatno i dalje ostaju prijetnja. Posljedica je još veća nesigurnost u pogledu sigurnog transporta nafte te gotovo izvjesno održavanje visokih cijena sirove nafte u mjesecima koji dolaze.
