Turska ukida kalifat 1924. godine i prognani Abdul Medžid II. se posvećuje umjetnosti

3. ožujka 1924. Turska Velika narodna skupština ukinula je kalifat, čime je posljednji osmanski kalif Abdul Medžid II. službeno svrgnut i time je okončana stoljetna institucija vjerske i političke moći islamskog svijeta.

Nakon pada Osmanskog Carstva u Prvom svjetskom ratu i abdiciranja posljednjeg sultana Mehmeda VI. Vahdeddina 1922., Turska Velika narodna skupština imenovala je Abdul Medžida II. kalifom bez stvarnih političkih ovlasti kao pokušaj očuvanja islamskog simbola.

Mustafa Kemal Atatürk, vođa turskog nacionalnog pokreta i utemeljitelj moderne sekularne Republike Turske, smatrao je kalifat preprekom u izgradnji sekularne države, zbog čega je potaknuo njegovo ukidanje.

Turski parlament donio je zakon o ukidanju kalifata, progonstvu Abdul Medžida II. i konfiskaciji imovine, a kalif je iste godine prisilno napustio zemlju te se nastanio u Francuskoj.

Život u izgnanstvu i umjetnički angažman

U prognanstvu u Francuskoj, Abdul Medžid II. fokusirao se na slikarstvo i umjetnost, gdje je proveo ostatak života te je preminuo 1944. godine u Nici, a njegovi su posmrtni ostaci kasnije preneseni u Medinu.

Posljedice ukidanja kalifata na Tursku i islamski svijet

Ukidanje kalifata omogućilo je daljnje sekularne reforme u Turskoj pod vodstvom Atatürka, dok je islamski svijet ostao bez zajedničkog vjerskog autoriteta što je izazvalo dugotrajne rasprave o potrebi obnove kalifata.

Ova odluka značajno je utjecala na gubitak političke moći osmanske dinastije, čiji su se pripadnici raspršili diljem Europe i Bliskog istoka, a povijesni događaj i danas je predmet različitih tumačenja kao ključni prijelom u povijesti Turske i islamskog svijeta.