Prof.dr.sc. Ivan Lovrinović kod Ariane Kekić u Podcastu Mrežnica – veljača 2026. 3. dio
U završnom dijelu razgovora govori se o Hrvatskoj, euru, inflaciji, poljoprivredi i stanju domaće ekonomije. U središtu su posljedice uvođenja eura, slabljenje proizvodnje i pitanje ima li Hrvatska još prostora za zaokret.
Kad govorimo o monetarnom sustavu, što je bila najveća greška Hrvatske?
Najveća greška bilo je napuštanje kune. Godinama se upozoravalo da će euro dokrajčiti Hrvatsku. Već u prvom tjednu 2023. došla je eksplozija inflacije, a Hrvatska je i dalje šampion inflacije u eurozoni.
Govorilo se da će cijene porasti tek minimalno?
Tako se govorilo, da će rast biti 0,2 do 0,4 posto. Danas se vidi što se dogodilo. Službena inflacija nema veze sa stvarnom inflacijom. Pravu inflaciju najbolje zna svako domaćinstvo. Po toj procjeni ona je mnogo veća od službeno prikazane.
Kako gledate na ukupnu ekonomsku situaciju u Hrvatskoj?
Živi se u svijetu obmana, iluzija i laži. Maše se stopama rasta BDP-a i kreditnim rejtingom, a u isto vrijeme ljudi odlaze, proizvodnja pada, selo nestaje, a poljoprivreda slabi. Strategija Hrvatske temelji se na uvozu, a ne na proizvodnji. To je temeljni problem.
Kako objasniti da se u poljoprivredu ulaže puno novca, a proizvodnja pada?
Ako je uloženo više nego ikad, a proizvodnja je manja nego prije, onda je jasno da je dio tog novca otišao negdje drugdje. Uveden je sustav poticaja po hektaru, a ne po prinosu. Time se razvio snažan partijski klijentelizam. Pravi proizvođači teško mogu opstati u takvom sustavu.
Postoji li drukčiji model?
Postoji. Seljak mora unaprijed znati po kojoj će cijeni prodati ono što proizvede i mora znati da će imati siguran otkup. Onda mu je glavni zadatak proizvesti više i kvalitetnije. Država bi trebala imati robne rezerve i koristiti ih za stabilizaciju tržišta. To je uređeni sustav.
Ima li Hrvatska šanse za zaokret?
Ima, ali ne tako da ljudi sjede kod kuće i čekaju da netko drugi sve riješi. Ljudi uglavnom znaju dijagnozu, ali se ne miču. Bez građanske odgovornosti i bez spremnosti na promjenu nema ni drukčijeg ishoda.
Vratimo se još kratko na digitalni euro. Je li on i alat kontrole?
Može biti. Programabilni novac može imati ograničenja i zabrane. Zato je važno sačuvati gotovinu. Gotovina je i dalje najvažniji oblik slobode u svakodnevnoj potrošnji.
Hoće li euro propasti?
Hoće. To je jedina valuta na svijetu koja nema svoju državu. Europska unija gospodarski slabi i euro bez države ne može trajno opstati. Iznesena je procjena da će se s vremenom urušiti sam po sebi.
Slijedi li velika kriza?
Krize su sastavni dio svakog sustava, ali problem je što korijeni prethodnih kriza nisu uklonjeni. Najveća opasnost dolazi ondje gdje je najveća koncentracija financijskog kapitala. Financijski sektor postao je nadređen proizvodnoj ekonomiji. To dugoročno ne može završiti dobro.
Što je onda srž problema?
Sve što se vidi oko nas samo su posljedice onoga što se događa u financijskoj sferi. Kapital je postao previše centraliziran i izvan demokratske kontrole. Ljudi ne vide dovoljno jasno problem u tome što su banke, trgovački lanci i velik dio ekonomije u stranom vlasništvu. A upravo tu leži velik dio problema.
Postoji li ipak neka poruka nade?
Postoji. Ne treba ljude plašiti, nego im otvoriti oči. Ako je nešto spoznato, već je napravljen prvi korak. Hrvatska ima pametne i sposobne mlade ljude. Najvažnije je zaustaviti demografski pad, zadržati stručne ljude i početi voditi politiku u interesu vlastite zemlje.
Cijeli razgovor možete pronaći na You Tube kanalu Radio Mrežnica – Podcast Mrežnica
