Hrvatska na dnu Europe po omjeru mirovina i troškova života u 2023.

Prosječna mirovina u većini europskih zemalja ne pokriva osnovne troškove života umirovljenika, a Hrvatska se prema toj statistici nalazi na samom dnu kontinenta.

Analiza servisa Datapulse uspoređuje prosječne bruto mirovine i procijenjene godišnje troškove starijih osoba u 2023. godini, pružajući uvid u omjer prihoda i troškova umirovljenika diljem Europe.

U istraživanju su uključene sve države članice EU, zemlje EFTA-e te pojedine zemlje kandidatkinje za EU poput Srbije i Crne Gore, pod uvjetom dostupnosti usporedivih podataka.

Ograničenja i važnost analize

Iako se u analizi koriste nacionalni prosjeci koji ne razlikuju mirovine prema radnom stažu ili doprinosima, te ne obuhvaćaju isključivo umirovljenike, analiza ipak pruža relevantan okvir za razumijevanje općeg položaja umirovljenika u različitim državama.

Usporedba se radi između bruto mirovina i realnih neto troškova kućanstava, što upućuje na određena metodološka ograničenja jer porezni sustavi i struktura mirovina mogu značajno utjecati na stvarnu kupovnu moć umirovljenika.

Unatoč navedenim ograničenjima, ova analiza jasno ističe zemlje u kojima je percepcija mirovinske sigurnosti najugroženija uslijed nepovoljnog odnosa mirovina i troškova života.

Razlike među zemljama: primjeri iz Europe

Rumunjska se ističe kao jedina država u kojoj prosječna bruto mirovina značajno prelazi procijenjene troškove života, dok su Češka, Poljska i Španjolska također blizu pozitivnog omjera.

Zapadnoeuropske zemlje bilježe visoke nominalne mirovine, kao što je slučaj u Luksemburgu s preko 34 tisuće eura godišnje, no visoke cijene življenja umanjuju stvarni standard umirovljenika.

Suprotno tome, zemlje poput Srbije i Bugarske imaju niske nominalne mirovine koje ipak omogućavaju relativno povoljniji omjer prihoda i troškova u usporedbi s nekim bogatijim državama.

Hrvatska je na dnu ljestvice zbog niskih mirovina i rastućih troškova života koji se približavaju zapadnoeuropskim standardima, unatoč činjenici da većina mirovina nije oporeziva, što donekle ublažava negativan utjecaj.

Strukturni izazovi hrvatskog mirovinskog sustava

Prema mišljenju ekonomskog analitičara dr. sc. Predraga Bejakovića, nepovoljan omjer između radno aktivnih i umirovljenika, kao i produženi životni vijek, snažno utječu na održivost mirovinskog sustava u Hrvatskoj.

Veći broj umirovljenika iz bivšeg sustava i financiranje gotovo 40 posto mirovina transferima iz državnog proračuna dodatno opterećuju proračunske mogućnosti.

Kratki radni staž prosječnog hrvatskog umirovljenika, koji iznosi oko 35 godina, posljedica je kasnijeg ulaska generacija na tržište rada i ranog odlaska u mirovinu, što dugoročno destabilizira sustav.

Iako postoji trend povećanja radnog vijeka, posebice kod žena, prosječna dob za odlazak u invalidsku mirovinu ostaje niska, a dugi period korištenja mirovine dodatno pojačava pritisak na financiranje sustava.

Povijesno gledano, raniji odlazak u mirovinu u današnjim uvjetima znatno je zahtjevniji za financijsku stabilnost sustava nego u prošlosti kada je očekivani životni vijek bio znatno kraći.

Izazovi i perspektive reformi

Česte promjene zakonskih propisa smanjuju povjerenje građana u sigurnost mirovinskog sustava te potiču raniji odlazak u mirovinu zbog straha od budućih nepovoljnih uvjeta.

Hrvatska nije jedina zemlja s ovim problemima jer sličan omjer prijenosa i umirovljenika imaju i druge zemlje poput Slovenije i Njemačke, gdje je situacija također izazovna unatoč višem životnom standardu.

Povećanje mirovinskih doprinosa nije jednostavan odgovor, jer preveliko opterećenje može potaknuti rad u sivoj ekonomiji, dok različite zemlje razlikuju strategije reformi, kao što je primjer Poljske.

Visina nacionalnog bogatstva ne garantira savršenu održivost mirovinskog sustava, što potvrđuju i primjeri razvijenih zemalja poput Norveške.