Europske zemlje oprezno reagiraju na američki rat u Iranu uz podijeljene stavove

Administracija Donalda Trumpa godinu je provela zanemarujući Europu, dok sada traži njezinu podršku u ratu s Iranom, što dovodi do pojačanih reakcija europskih čelnika unatoč početnoj distanci.

Francuska, Italija i druge europske zemlje šalju vojne snage radi zaštite svojih baza i saveznika, dok je Velika Britanija dopustila korištenje svojih baza američkim trupama za sprječavanje iranske odmazde, ali potpuna podrška Trumpovom ratnom planu izostaje.

Američki zahtjevi i europski odgovor

Bijela kuća nije prije napada konzultirala europske saveznike niti tražila njihovo sudjelovanje u bombardiranju Teherana, no želi pristup njihovim strateškim bazama za logističku potporu vojnim operacijama.

Trump je kritizirao zemlje koje ne pružaju čvrstu potporu kao i one koje otvoreno osuđuju rat, naglašavajući poteškoće u pronalasku baza za operacije i ističući promjenu dinamike međunarodnih odnosa.

Unatoč napuštanju uloge povijesnog lidera, odnosi između SAD-a i Europe su napeti, a europski čelnici oprezno balansiraju između podrške američkom savezniku i vlastitih interesa i vrijednosti.

Podjele među europskim državama

Njemačka podržava Trumpa, dok Španjolska izražava protivljenje, a mnogi europski lideri nastoje održati ravnotežu između sukoba i neutralnosti jer rat nije popularan među njihovim biračima.

Takvim pristupom europski čelnici riskiraju gubitak suvereniteta i utjecaja, dok se istodobno prešutno podržava američka kampanja za promjenu režima u regiji, što može dovesti do još većeg kaosa i ugrožava mnoge europske društvene i vojne interese tamo.

Također, talijanski ministar obrane Guido Crosetto je ukazao na nezakonitost američkog napada i na činjenicu da nijedna zemlja ne može utjecati na zaustavljanje sukoba između SAD-a i Izraela protiv Irana.

Europski stavovi i kritike

Europske prijestolnice nisu sudjelovale u napadu na Iran i nisu bile prethodno obaviještene, a Trump je pohvalio njemačkog kancelara Friedricha Merza zbog pragmatičnog stava, iako je Merz kod kuće kritikovan zbog odstupanja od međunarodnog prava.

Takav razvoj događaja pokazuje suprotstavljanje izjava o jačanju europske neovisnosti i stvarne strahove od ovisnosti o SAD-u u sigurnosnim pitanjima, što je istaknula i direktorica Rimskog instituta za međunarodne poslove Nathalie Tocci.

Sve veći broj europskih čelnika bira blaži pristup prema američkom ratnom angažmanu, dok jedino španjolski premijer Pedro Sánchez izražava snažan javni otpor i kritiku prema vojnoj intervenciji.

Vojna mobilizacija u Europi

Europske države ne ostaju pasivne: Emmanuel Macron šalje protuzračnu obranu i ratne brodove u regiju, istovremeno osuđujući američki napad kao kršenje međunarodnog prava i nastojeći posredovati u prekidu sukoba u Libanonu.

Istovremeno, Francuska dopušta SAD-u korištenje svojih baza pod uvjetom da one ne budu korištene u agresivnim napadima, dok čak i Španjolska, unatoč nesuglasicama s Washingtonom, šalje fregatu kao pokazatelj svoje predanosti obrani Europske unije.

Velika Britanija podržava američke operacije dopuštajući pristup svojim bazama, dok unutar zemlje raste pritisak političkih snaga da se odustane od uključenja u rat, a NATO-ov glavni tajnik ističe podršku saveznika; međutim, ovo nije jedinstven stav svih članica.

Posljedice za Europu

Europski lideri jasno su upozoreni da se od njih očekuje potpora Trumpovoj administraciji, no istodobno su zabrinuti zbog sigurnosnih, političkih i ekonomskih posljedica koje rat može donijeti, naročito s obzirom na blizinu projektila nekim EU zemljama i dugoročno nepovjerenje javnosti u ratne intervencije.

Europski političari naglašavaju potrebu zaštite svojih građana i vojnika raspoređenih u regiji, dok Pedro Sánchez apelira na oprez i podsjeća na tragične posljedice nesavjesnih vojnih angažmana iz prošlosti.