Na prvi pogled, odnos između Kine i Irana djeluje kao potpuni paradoks.
S jedne strane imamo Kinu — službeno ateistički, komunistički sustav koji religiju promatra kroz prizmu kontrole. U praksi to znači ograničavanje vjerskih sloboda, nadzor nad religijskim zajednicama i, u slučaju muslimana u Xinjiangu, ozbiljne represivne mjere. Čak do te razine da Kinezi tretiraju Islam kao mentalnu bolest koju treba liječiti.
S druge strane imamo Iran — islamsku republiku koja svoj identitet i legitimitet temelji upravo na religiji, i koja se često pozicionira kao zaštitnik muslimana.
Logično bi bilo očekivati sukob, ili barem distancu. Međutim, događa se suprotno — strateško partnerstvo.
Zašto? Odgovor nije u ideologiji, nego u interesu.
Kina:
• treba stabilan pristup energentima (nafta, plin)
• želi širiti svoj globalni utjecaj (Belt & Road inicijativa)
• traži saveznike protiv zapadnog pritiska
Iran:
• traži ekonomske partnere zbog sankcija
• treba političku zaštitu na globalnoj sceni
• želi oslabiti utjecaj SAD-a
U toj jednadžbi, razlike u vrijednostima postaju sekundarne.
Što je s religijom i principima?
Tu dolazimo do ključne točke. Unatoč tome što Kina provodi politiku koja ozbiljno pogađa muslimanske zajednice, reakcije iz velikog dijela islamskog svijeta — uključujući i Iran — su blage ili gotovo nepostojeće.
To otvara neugodno, ali važno pitanje:
Koliko su ideološki i vjerski principi stvarno presudni u međunarodnim odnosima?
Ovaj primjer sugerira da kada su u igri ekonomija, sigurnost i politički opstanak principi vrlo brzo padaju u drugi plan.
Šira slika ne govorimo samo o Kini i Iranu.
Ovo je obrazac koji se ponavlja kroz povijest: države koje su ideološki nespojive, režimi koji javno zastupaju potpuno suprotne vrijednosti vrlo često surađuju kada imaju zajednički interes.
Odnos Kine i Irana nije iznimka — on je primjer pravila.
Ako želimo razumjeti svijet kakav jest, moramo gledati dalje od deklaracija i ideoloških etiketa.
Jer u praksi, međunarodna politika se rijetko vodi vrijednostima, a puno češće interesima.
Facebook, 22. ožujka 2026.
