Car Valentinijan III., rođen 2. srpnja 419., vladao je u razdoblju obilježenom čestim upadima barbarskih plemena, pri čemu je najznačajniji sukob bio s Hunima, koje je njegova vojska pod vodstvom Flavija Aecija uspješno porazila kod Katalaunskih polja.
Unatoč vojnim pobjedama, Valentinijan nije uspio konsolidirati svoju vlast ni stabilizirati državu zbog unutarnjih problema i pritiska barbarskih država unutar granica Zapadnog Rimskog Carstva, čiji je veliki dio bio izvan potpune kontrole Rima.
Vojska i ključna uloga Flavija Aecija
Flavije Aecije, glavni vojni zapovjednik i ključni saveznik cara Valentinijana, bio je zaslužan za obranu Galije od prijetnji Franaka, Vizigota i Huna te je povisio moral rimske vojske, osobito nakon pobjede nad Vizigotima 436. godine.
Godine 451. Aecije je ostvario presudnu pobjedu nad Atilom i Hunima u bitci kod Katalaunskih polja, što je označilo kraj njihove dominacije i rastakanje njihove moći, čime je produljena opstojnost Zapadnog Rimskog Carstva.
Politička nesigurnost i kraj Zapadnog Rimskog Carstva
Unatoč vojnim uspjesima, Valentinijan je bio nesklon savjetima svojih zapovjednika i volio je autoritaran pristup, što je dovelo do smrti Flavija Aecija koji je, usprkos popularnosti i zaslugama, ubijen na carskoj naredbi zbog sumnji u smišljanje prijestolja.
Nakon što je Flavije Aecije ubijen, njegovi pristaše su uzvratili ubojstvom cara Valentinijana 455. godine, čime je nastupila potpuna unutarnja destabilizacija koja je ubrzala raspad Zapadnog Rimskog Carstva.
Nasljednik Valentinijana III., Petronije Maksim, vladao je kratko i nije uspio spriječiti daljnje propadanje, što je dovelo do nasilnog upada Vandalâ u Rim iste godine te završnog sloma zapadnoga dijela carstva desetljećima kasnije.
Pad Zapadnog Rimskog Carstva označio je početak srednjeg vijeka u Europi, razdoblja velikih promjena i prilagodbi nakon tisućljetne rimske dominacije.
Broj komentara (4)
Eto ti ga na, kad ti se car okruži nesposobnjacima i makne one koji znaju ratovati, brzo ti sve propadne, baš k'o i danas kad se ne sluša ljude koji imaju iskustva.
Kakav žalostan kraj velikog carstva zbog unutarnjih svađa i kratkovidnih careva koji nisu znali cijeniti ljude poput Aecija!
Kad vođa ne sluša svoje mudre suradnike i umisli si da je svemoćan, carstvo ode do vraga brže nego što se misli.
Kad car izgubi razum i makne najboljeg vojnog čovjeka, država mu propadne brže nego što može reći "Rim".
Ostavi komentar