Alex Krainer kod Ariane Kekić u Podcastu Mrežnica – veljača 2026. 2. dio
Koliko on udara na ono što smo do sada živjeli? Hoćemo li možda učiti geopolitiku kao prije Trumpa i poslije Trumpa?
Sasvim je sigurno da on taj novi svjetski poredak udara vrlo žestoko, i to tamo gdje najviše boli. Napadi koji se sad vide često idu upravo prema britanskom establishmentu.
Kako to mislite?
Velik broj procesa i udara usmjeren je prema Londonu. Ako čitate njihove dokumente i think tankove, vidi se da oni shvaćaju da su pod opsadom.
A zar Amerika i Britanija nisu bile saveznici?
U poslijeratnom razdoblju tako je izgledalo. Ali prije toga odnos je uglavnom bio suparnički. Amerika je nastala kao izlaz iz europskog kolonijalnog sustava. Taj suparnički odnos postoji, a s Trumpom je izašao van.
Želite reći da Trump reafirmira američku neovisnost?
Da, to je sasvim očigledno. Trump želi reafirmirati neovisnost i suverenitet Sjedinjenih Američkih Država. Rekao je dosta globalizmu u kojem Amerika treba biti svjetski policajac.
Mislite li da želi i više od toga?
Meni se čini da se ne želi zaustaviti samo na tome, nego da želi uništiti taj drugi sustav, oligarhiju.
Rekli ste i da obični ljudi to teško mogu razumjeti?
To je jako teško razumjeti zato što oni svoju igru skrivaju. Sve pakiraju u celofan borbe protiv rasizma, borbe protiv nasilja nad ženama, mira i stabilnosti, a istodobno potiču ratove. Drugi razlog je što kontroliraju medije u gotovo svim državama zapada.
Kako onda doći do stvarne slike?
Treba ići dosta u dubinu, čitati povijest, čitati između redaka i onda se počne stvarati alternativna slika koja ima puno više smisla.
Kako vi to analizirate?
Dugo godina sam se bavio investicijskim poslovanjem. Moj posao je ovisio o tome da na istinit način shvatim kako svijet funkcionira. Ako pogodim pravo stanje stvari, imam rezultate. Ako pogriješim, gubim. Zato je istraživanje, čitanje i analiza situacija bio dio mog posla.
Znači navikli ste riskirati s procjenama?
Da. U jednom trenutku odlučio sam da ću reći ono što mislim, pa ćemo vidjeti jesam li u pravu ili u krivu. Nekad je važno i nagađati jer vam pretpostavka otvori perspektive za ispravniju analizu novih situacija.
Koliko je u svemu tome važna vjera i moralna uspravnica?
Apsolutno je nužna, jer je jako lako izgubiti duhovni i moralni kompas bez vjere. Sa svih strana nas se gura da se otarasimo moralnog kompasa.
Mislite li da će se istina o Epsteinovim dokumentima ikad doznati?
Jednim dijelom hoćemo, jednim dijelom nećemo. Puno je toga izašlo i ne može se povući nazad. Ali vidi se i da se nešto čisti i zataškava.
Spominjali ste i odnos Trumpa prema Putinu i britanskim strukturama?
Trump je eksplicitno rekao da Putinu vjeruje više nego svojim obavještajnim službama, zato što njegove obavještajne službe rade u službi Krune. Kad govorimo o Kruni, ne govorimo o kralju, nego o jednoj organizaciji, maloj grupi ljudi koja vodi sustav iz londonskog Cityja.
Koliko je realna priča da bi Ukrajina mogla dobiti nuklearno oružje?
Iz jako dobro informiranih krugova dobio sam informaciju da je to stvarno. Ne radi se o psihološkoj operaciji, nego o stvarnom nastojanju Britanaca i Francuza da naoružaju Ukrajinu nuklearnim oružjem. To je postalo hitan predmet za čovječanstvo jer možemo završiti u nuklearnom ratu.
Postoji li diplomatsko rješenje za rat u Ukrajini?
Postoji, međutim ne dok je Zelenski na vlasti. Sam Zelenski je manji problem od ljudi koji su ga doveli na vlast i koji iz sjene vladaju Ukrajinom.
Zašto mislite da rješenje nije moguće s ovom garniturom?
Vrlo dobro znamo povijest pregovora između Rusije i Ukrajine. Vrlo brzo nakon početka specijalne vojne operacije počeli su pregovori i istanbulski dokument bio je gotovo finaliziran. Ukrajinci su se složili s neutralnošću, a Rusi su bili spremni povući se. Onda je Boris Johnson došao i rekao da se ništa ne potpiše.
Kako gledate na stanje u Europi i migracije?
Jako negativno. To vidite u Italiji, Francuskoj, Engleskoj, Belgiji, Švedskoj, Norveškoj i drugdje. Nigdje to nije izašlo na dobro.
Koliko pratite događanja u Hrvatskoj?
Uglavnom površno i malo. Ono što me svaki put iznenadi jest da mi kao da živimo u četrdesetim godinama jer se neprestano govori o ustašama i četnicima.
Zašto vam je to problematično?
Zato što smo opsjednuti pitanjima koja više ne možemo riješiti, a zanemarujemo ono što nas čeka. Umjesto da budemo opsjednuti Srbima, trebali bismo biti opsjednuti time tko nam trese staklenku.
Na što mislite kad kažete tko nam trese staklenku?
Ako netko želi destabilizirati neki prostor, uzet će neku manjinu, napunit će je strahom i nahuškati je na sukob. To se stalno događalo u svijetu. Umjesto da budemo opsjednuti drugim mravima u staklenci, trebali bismo gledati tko staklenku trese.
Što to znači za Hrvatsku i regiju?
To znači da bismo trebali biti opsjednuti onime što se može dogoditi u idućih deset godina, jer to definira budućnost naše djece. Moramo znati da nas se u sukob gura i da je zamka stalno tu.
Kako onda treba reagirati?
Kad nam protresu staklenku, treba stati na loptu, ne reagirati impulzivno i razmisliti prije nego što krenemo u tučnjavu i pucnjavu.
Kad uspoređujete život vani i u Hrvatskoj, gdje se bolje živi?
Mene srce uvijek vuče nazad u Hrvatsku. Nisam nostalgičar, ali sam probao dosta različitih kuhinja da bih si rekao da mi je naša najbolja.
Zašto tako mislite?
Imam jedan citat svog sina. Kad je imao osam godina, došli smo u Opatiju i rekao mi je: baš je dobro da smo došli, podsjetilo me da je ovdje bolje. Kad sam ga pitao što je ovdje bolje, rekao je: sve.
Što je to što Hrvatsku čini posebnom?
Ovdje je podneblje pitomo, ljudi su drukčiji i postoji nešto što se ne može lako objasniti. Mnogi Hrvati koji žive vani žele se vratiti, pa i oni koji su rođeni izvan Hrvatske. Sve što ovdje uzimamo zdravo za gotovo poslije shvatimo da je čudesan dar.
Hoćete li se vratiti?
Djeca su mi vani i moram ostati uz njih dok su premala da ih prepustim samima sebi, ali u dogledno vrijeme apsolutno da.
Cijeli razgovor možete pronaći na You Tube kanalu Radio Mrežnica – Podcast Mrežnica
