Admiral Davor Domazet Lošo: kod Ariane Kekić u Podcastu Mrežnica – ožujak 2026.
Može li se ovaj rat proširiti i koliko je opasna priča o taktičkom nuklearnom oružju?
Ne isključujem mogućnost uporabe taktičkog nuklearnog oružja. Ako bi ga netko uporabio, to mogu biti samo Sjedinjene Američke Države ili Izrael. Nitko drugi. Taktičko nuklearno oružje u američkoj doktrini ne tretira se kao strateško nuklearno oružje, nego gotovo kao konvencionalno sredstvo. Tu je najveća opasnost. Jer jednom kad se to oružje uporabi, više ne možeš zaustaviti eskalaciju. Zamislite da taktičko nuklearno oružje bude bačeno na vrh Irana. Tada bi cijeli islamski svijet reagirao. Pakistan ima nuklearno oružje. Kad krene jedna takva spirala, više nema sigurnog zaustavljanja.
Znači li to da se rat može proširiti i izvan Irana?
Naravno. Ako se stvari nastave ovim smjerom, rat se može širiti. Još se nisu dovoljno uključile ni Rusija ni Kina, ali to ne znači da neće. Kina ima vrlo ozbiljan interes u Iranu. Ako procijeni da treba djelovati, ona će djelovati na svoj način. Ovaj sukob više nije samo regionalni. On je povezan s Ukrajinom, s odnosima prema Rusiji, s Kinom i s Tajvanom. Sve je povezano.
Spomenuli ste da Rusija mora završiti rat u Ukrajini. Zašto to smatrate toliko važnim?
Zato što rat treba znati završiti. To je vrhunac vojnog umijeća. Svaka budala može početi rat, ali samo veliki stratezi znaju završiti rat tako da za dvadeset ili trideset godina ne vodiš novi. Rusija je, po mom mišljenju, manjkava u završetku rata. Početak njihove operacije bio je doktrinarno slab. Ušli su s premalo snaga i s pogrešnom procjenom da će brzo riješiti stvar. Poslije su promijenili doktrinu, primijenili doktrinu artičoke, dakle list po list, iscrpljivanje protivnika. To je dalo rezultate. Ali sada moraju znati prepoznati trenutak završetka. Ako to ne učine na vrijeme, ostavit će prostor Zapadu da otvori novu dionicu rata protiv Rusije, od Baltika do Jadrana.
Znači li to da su rat u Ukrajini i rat protiv Irana dio iste šire slike?
Da. To nisu dva ista rata, ali jesu dio iste strategije. U oba slučaja cilj je bio dovesti protivnika u položaj da mora reagirati na način koji njemu šteti. U Ukrajini se Rusiju provociralo širenjem NATO-a i stvaranjem prijetnje na njezinim granicama. U Iranu se to činilo kroz okruženje bazama i regionalnim pritiscima. To je ista okultna oligarhija, ista logika, isti obrazac.
Što u svemu tome znači za Hrvatsku?
Hrvatska se ne smije petljati u tuđe ratove. Najbolji je onaj rat koji nisi vodio. Najbolja je ona bitka koju si dobio, a nisi je ni vodio. Mi Hrvati imamo iskustvo mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. To je primjer kako se sukob završava bez novih žrtava. Nitko razuman ne želi rat. Rat žele šuplji političari i oni koji služe tuđim planovima. Zato je moja poruka jasna: Hrvatska ne smije srljati. Ne smijemo glavu stavljati na giljotinu zbog tuđih interesa.
Vi često upozoravate i na unutarnju agresiju. Što time mislite?
Mislim na napad na hrvatski identitet. Danas ne smiješ ni reći da si Hrvat, a da te netko odmah ne pokušava obilježiti. To je dio iste matrice. Etiketiranje, lijepljenje oznaka, stvaranje unutarnjih sukoba, to su alati. Mi živimo u ozbiljnim vremenima i zato se moramo čuvati i iznutra i izvana. Moramo čuvati obitelj, vjeru i identitet.
Što biste poručili Hrvatima u ovom trenutku?
Da ne nasjedaju. Da ne navijaju. Da razmišljaju svojom glavom. Uvijek treba postaviti jednostavno pitanje: komu koristi, a komu šteti. To je temeljno pitanje. Ako ljudi počnu tako razmišljati, mnogo će jasnije vidjeti što se događa. Hrvatska se može izvući iz svega ovoga samo ako sačuva razum, vjeru, obitelj i svoj identitet. Ne smijemo srljati. Ne smijemo dopustiti da nas drugi guraju u sukobe. Pamet u glavu, to je moja poruka.
Cijeli razgovor možete pronaći na You Tube kanalu Radio Mrežnica – Podcast Mrežnica
