Španjolska vlada najavila je da će ovog utorka od Europske unije službeno zatražiti raskid Sporazuma o pridruživanju s Izraelom. Istodobno, Hrvatska je među državama koje se tom potezu protive, svrstavajući se uz one koje žele zadržati postojeće odnose s Izraelom.
Španjolska pojačava pritisak na Bruxelles
Španjolski premijer Pedro Sánchez stav je iznio na predizbornom skupu u Gibraleónu, poručivši da zemlja koja, kako tvrdi, “krši međunarodno pravo” ne može biti partner Unije. Naglasio je da je Španjolska “prijatelj Izraela”, ali da se oštro protivi postupcima vlade Benjamina Netanyahua, osobito nakon najtežih napada na Libanon od početka ofenzive.
Sánchez poziva da EU raskine sporazum i poručuje: “Nemamo ništa protiv naroda Izraela, naprotiv. Ali vlada koja krši međunarodno pravo ne može biti naš partner. Recimo ‘ne’ ratu.” Njegov je cilj da Madrid postane predvodnik struje koja traži jači pritisak na izraelsku vladu, dok istodobno Europska unija pokazuje duboku podijeljenost i slabost u vanjskoj politici.
Podijeljena Europa i uloga Hrvatske
EU je najveći trgovački partner Izraela, s razmjenom većom od 45 milijardi eura godišnje, pa bi prekid suradnje imao ozbiljne ekonomske i političke posljedice. Prijedlog Španjolske podupiru Belgija, Slovenija, Finska, Francuska, Irska, Luksemburg, Portugal i Švedska. Protiv su, među ostalima, Hrvatska, Bugarska, Cipar, Njemačka, Grčka, Mađarska, Italija i Litva.
Istodobno, pritisak na Bruxelles dolazi i s ulice. Građanska inicijativa “Pravda za Palestinu” prikupila je više od milijun potpisa diljem Europe, čime je Europska komisija obvezana razmotriti pitanje prekida sporazuma. U pozadini ostaje činjenica da Izrael ima sve više neprijatelja u svijetu, osobito u Europi, dok palestinski civili posljednjih godina sve više preuzimaju ulogu žrtve kakvu su desetljećima imali Izraelci.
Sukob na relaciji Madrid – Jeruzalem traje mjesecima: nakon Sánchezovih optužbi o “gaženju” ljudskih prava, Benjamin Netanyahu uzvratio je tvrdnjom da Španjolska vodi “diplomatski rat” protiv njegove zemlje. U takvoj atmosferi današnja Europska unija ponovno pokazuje da je nesposobna govoriti jednim glasom i voditi ozbiljnu vanjsku politiku.
