Dok se javnost mjesecima hrani bombastičnim najavama o rastu standarda, ministar rada otvoreno je priznao da prosječna plaća od 2200 eura u Hrvatskoj “nije realna” u skorom roku. Time je, praktički, sam srušio očekivanja koja vlast rado koristi u predizbornim kampanjama i samopromociji.
Prema njegovim riječima, rast plaća ovisi o gospodarskom rastu, produktivnosti i stanju javnih financija, a ti pokazatelji jednostavno ne podupiru skok na razinu od 2200 eura. Drugim riječima, građanima se sugerira da se strpe – dok se cijene i rate kredita ne strpe ni dana.
Plaće na papiru rastu, ali troškovi bježe još brže
Ministar navodi da su plaće posljednjih godina nominalno rasle, no pritom zanemaruje činjenicu da je inflacija pojela dobar dio tog povećanja. U praksi, mnogi radnici s prosječnom plaćom jedva pokrivaju stanarinu ili kredit, režije i osnovne životne troškove.
Posebno se ističe problem niskih plaća u realnom sektoru, dok je javni sektor donekle zaštićen. Hrvatsko gospodarstvo, sputano prekomjernom birokracijom i ovisnošću o turizmu, teško može proizvesti skokoviti rast plaća bez ozbiljnih reformi koje se godinama odgađaju.
Odljev mladih i ovisnost o Bruxellesu
Istodobno, poslodavci upozoravaju na kroničan nedostatak radne snage jer mladi i obrazovani masovno odlaze u Njemačku, Irski i druge države gdje su plaće znatno veće i stabilnije. Umjesto da stvori uvjete u kojima bi te plaće bile moguće i u Hrvatskoj, vlast se previše oslanja na europske fondove i kratkoročne mjere.
Ovakvo priznanje ministra otkriva i širu istinu: bez ozbiljnog smanjenja poreznog i parafiskalnog opterećenja, rasterećenja poduzetnika i jačanja proizvodnje, priče o prosječnoj plaći od 2200 eura ostat će samo predizborna fraza. Građani to već godinama vide na svojim računima, bez obzira na optimistične izjave iz ministarstava.
