Džamal Abu Mohsen živi u šatoru u Gazi nakon što mu je kuća uništena, a iako su zračni napadi smanjeni, nestašice hrane, lijekova i goriva se pogoršavaju.
Od početka izraelske vojne ofenzive na Pojas Gaze, unatoč prekidu vatre, eksplozije i topničko granatiranje i dalje pogađaju grad, dok zračni i izviđački zrakoplovi neprekidno nadlijeću područje.
Izraelska vojska koristi globalnu pažnju usmjerenu na rat s Iranom kako bi pojačala pritisak na Pojas Gaze zatvaranjem graničnih prijelaza i otežavanjem ulaska humanitarne pomoći.
Humanitarna kriza u Gazi
Prekid potpore kroz humanitarne prijelaze, poput Kerem Shaloma i Rafaha, izazvao je ozbiljne nestašice lijekova i osnovnih potrepština što je direktno pogodilo civilno stanovništvo u Gazi.
Sukobi proiranskog Hezbollaha protiv Izraela dodatno su pomaknuli međunarodni fokus s palestinskih pitanja, što zabrinjava lokalne stanovnike koji žele samo dostojanstven život bez političkih utjecaja.
Iako je prijelaz Kerem Shalom djelomično otvoren za ulazak pomoći, glavni prijelaz Rafah prema Egiptu ostaje zatvoren, otežavajući distribuciju pomoći unutar pojasa jer se kamioni moraju istovariti na rubu.
Posljedice zatvaranja prijelaza
Posljedica zatvaranja prijelaza je drastičan porast cijena goriva i osnovnih potrepština, dok ograničeni skladišni kapaciteti u Gazi čine svaku prekid opskrbe kritičnim za svakodnevni život.
Mnogi stanovnici, poput 61-godišnje Safie Hamuda, osjećaju rastuću nestabilnost u dostupnosti hrane i osnovnih stvari, dok strahuju da će njihova situacija biti zaboravljena usred globalnih sukoba.
Prema predstavnicima UNRWA i drugih humanitarnih organizacija, međunarodna zajednica riskira smanjenje pritiska na Izrael da omogući humanitarnu pomoć, što bi dodatno pogoršalo uvjete života u Pojasu Gaze.
Stanovnici poput 29-godišnjeg Mohameda Al-Halua boje se da će njihova patnja ostati neprimijećena i da će svijet zaboraviti na tešku situaciju u Gazi unatoč njezinoj dugotrajnoj krizi.
Broj komentara (4)
Ova politika zatvaranja granica vodi samo većoj patnji običnih ljudi, a svjetski moćnici okreću glavu kao da je to nečija tuđa briga.
Svijet se pravi slijep dok narod u Gazi gladuje, a političari samo vrte svoje interese.
Ne možeš očekivati mir i normalan život dok teroristi vode glavnu riječ, a granice su stalno zatvorene i narod ispašta najviše.
Kad birokrati zatvore granice i ukinu dostavu pomoći, obični ljudi prvi ispaštaju, a svijet okreće glavu i pravi se blesav.
Ostavi komentar