Iranska dijaspora u strahu i neizvjesnosti zbog rata u domovini

Život u sjeni rata: svakodnevna neizvjesnost iranske dijaspore

Život Maryam, iranske iseljenice u Madridu, zaustavio se prošle subote, od kada svakodnevno s napetošću čeka vijesti o obitelji iz Irana, ne znajući jesu li sigurni ili u opasnosti.

Iranska dijaspora, jedna od najbrojnijih na svijetu, okuplja ljude koji su napustili domovinu zbog političkog progona, ekonomske nestabilnosti ili težnje za boljim životom, a danas svi s tjeskobom prate što se događa s njihovim bližnjima u ratu koji prijeti da zahvati čitavu regiju Bliskog istoka.

Tjeskoba se povećala krajem siječnja, kada je Sjedinjene Američke Države najavile dolazak velike vojne armade prema Iranu i ozbiljno pogoršale stanje sigurnosti, stvarajući atmosferu neizvjesnosti i straha među iseljenicima.

Početak ožujka obilježen je valom masivnih napada SAD-a i Izraela na Iran, u kojima je život izgubilo najmanje 1.230 ljudi, a uništene su brojne kuće i infrastruktura, dok su među poginulima i važne političke ličnosti poput vrhovnog vođe Ajatolaha Alija Khameneija.

Odgovor Irana bila je serija napada na ciljeve u Izraelu i susjedstvu, što je dodatno povećalo bojazan od širenja sukoba izvan granica zemlje.

Osobne priče: trauma, izbjeglištvo i nada

Za mnoge Irance u dijaspori, poput studentice Sare u Londonu, rat donosi neizmjernu patnju i osjećaj nemoći, pogotovo kada snimke razorenih četvrti možda prikazuju vlastiti dom ili mjesta iz djetinjstva.

Hiwa, Kurd iz Sanandaja, uspio je izbjegnuti iz Irana prije tri godine zbog političkih progona, ali danas, dok mu otac boluje od raka u domovini, neprestano ga proganja tjeskoba što ne može utjecati na razornu realnost u kojoj je ostala obitelj.

Dugogodišnji politički nemiri, poput prosvjeda 2009. i nedavnih demonstracija koje su završile smrću tisuća ljudi, ostavili su duboke traume među Irancima, a međunarodne organizacije oštro osuđuju državne represije i ubojstva kojima su svjedočili brojni građani.

Mnogi, poput Maryam, nose obiteljsku povijest političkog progona i sjećanja na vrijeme kada je njezina majka bila politička zatvorenica, što ih je naučilo nesalomljivoj snazi i otpornosti unatoč tjeskobi zbog ratnih užasa koje sada promatraju iz inozemstva.

Nitko od sugovornika ne gaji iluzije o skorom poboljšanju situacije u Iranu, ali svi dijele strah za sigurnost voljenih te upornost da ne dopuste mržnji i nasilju da izbrišu identitet i ljubav prema domovini.