Prosječna mirovina iznosila 357 eura 2016., sada raste prema 800 do 2028.

Mirovine su tijekom posljednjeg desetljeća u Hrvatskoj zabilježile rast od 103 posto, što znači da je prosječna isplata narasla s 357 eura u 2016. godini na približno 724 eura danas, dok Vlada taj podatak koristi kao primjer napretka iako je tu već uračunato najavljeno povećanje iz siječnja.

Iako službena brojka za prosječnu mirovinu trenutačno iznosi oko 704 eura, Vlada Andrej Plenković planira daljnje podizanje iznosa do ciljanih 800 eura do kraja mandata 2028. godine, uz dodatne pogodnosti kao što su povećanje invalidskih mirovina i ukidanje penalizacije za prijevremene umirovljenike starije od 70 godina.

Faktori rasta mirovina

Kombinacija urednih polugodišnjih usklađivanja, rekordnih povišica zbog inflacije i rasta plaća, kao i zakonske izmjene – poput povećanja najniže i obiteljske mirovine, povoljnijih uvjeta za majke kroz dodatni staž i promjene formule usklađivanja – bila je ključna za ubrzanje rasta mirovina.

Mirovine se redovito usklađuju prema omjeru 85:15 rasta cijena i plaća, što omogućuje starijim osobama da barem djelomično održe kupovnu moć u razdobljima porasta životnih troškova, ali i odražava oslonac mirovinskog sustava na ekonomske trendove u državi.

Dugoročni odnos plaća i mirovina

Iako je prosječna mirovina od 357 eura 2016. godine stagnirala nekoliko godina, ozbiljan rast počinje tek krajem 2021. i postupno se povećava do rekordnih 551 eura u 2023. te dalje prema 690 eura, potaknut pandemijom, inflacijom i ekonomskim intervencijama.

Usporedno, prosječna plaća u Hrvatskoj narasla je s 775 eura na gotovo 1.500 eura, ali omjer mirovine i plaće ostaje gotovo isti, oko 46 posto, što upućuje na stalne izazove mirovinskog sustava u održavanju socijalne pravde i sigurnosti za starije građane.

Bez obzira na rast iznosa, omjer između mirovina i plaća otkriva kako i dalje postoji značajna razlika u životnom standardu između radno aktivnih i umirovljenih građana te da sustav traži stalna poboljšanja i prilagodbe.

Važno je napomenuti kako javni mirovinski sustavi u tranzicijskim zemljama poput Hrvatske i dalje ovise o demografskim kretanjima te tržišnim i političkim odlukama, zbog čega je njihova dugoročna održivost često predmet rasprave među stručnjacima i građanima.

Premda su izdaci za mirovine često visoki dio državnog proračuna, jačanje mirovinskog sustava dugoročno može ovisiti i o većoj zaposlenosti mladih, povoljnijim ekonomskim uvjetima i održivom gospodarskom rastu.

U suvremenim europskim praksama, reforma mirovinskog sustava podrazumijeva ravnotežu između pravde, održivosti i poticaja za duži radni vijek, ali javnost kod nas često traži sigurnost i predvidivost iznad svega.

Dok trend rasta mirovina donosi bolje prilike za najugroženije, ključne odluke poput uvođenja dodatnih stupova kapitalizirane štednje i poticanja demografskih mjera ostaju izazov i u narednim godinama.

Naravno da rast mirovina može djelovati obećavajuće, ali pravi izazov i dalje ostaje osigurati pravednu raspodjelu, očuvati međugeneracijsku solidarnost te kvalitetnu kontrolu financijske održivosti mirovinskog sustava u vremenu kada pritisak demografije i emigracije ne prestaje.

Stalna politička nadmudrivanja oko prosječne mirovine često zamagljuju činjenicu da je pojedinačna životna situacija umirovljenika još uvijek neizvjesna, a mirovinski sustav zahtijeva odmjerene i realne reforme utemeljene na ekonomskim zakonitostima, a ne isključivo na trenutnim političkim interesima.

I do 2028. godine izazovi poput niskog nataliteta, iseljavanja mladih i promjena na tržištu rada predstavljat će ozbiljne prepreke koje mirovinski sustav mora rješavati uz očuvanje tradicionalnih vrijednosti i poštivanje tržišnih načela.

Što god pričali političari, do mirovine se i dalje teško dolazi, a kad je dobiješ – uvijek ti ostaje premalo za normalan život, posebno kad država zbraja povećanja kao da svatko ima istu sreću i trajanje radnog staža.