Rosa Luxemburg bila je njemačka socijalistica, poznata po svojoj ulozi u radničkom pokretu nakon Prvog svjetskog rata te kao jedna od vodećih figura njemačkog komunizma zajedno s Karlom Liebknechtom.
Rođena u poljsko-židovskoj obitelji u Zamošću, tada dijelu Ruskog Carstva, Luxemburg je emigrirala u Njemačku gdje se priključila Socijaldemokratskoj partiji Njemačke i postala žestoka kritičarka reformizma unutar stranke.
U djelu Reforma ili revolucija? osporila je pristup Eduarda Bernsteina tvrdeći da kapitalističke reforme ne mogu donijeti oslobođenje radničkoj klasi, zagovarajući revolucionarni put kao jedini način za promjenu društvenog poretka.
Protivljenje ratu i osnivanje Spartakovog saveza
Luxemburg i Liebknecht su 1916. osnovali Spartakov savez, koji je promovirao otpor Prvom svjetskom ratu i rušenje kapitalizma, oštro kritizirajući politiku njemačke vlade i ratne politike što ih je dovelo u sukob s državnim vlastima.
Karl Liebknecht bio je jedini njemački parlamentarac koji je glasao protiv ratnih kredita 1914., zbog čega je bio zatvoren kao izdajnik, čime je postao simbol protivljenja ratu unutar njemačke ljevice.
Spartakov savez je prerastao u radikalnu silu koja je 1919. pokušala uspostaviti socijalističku republiku u Njemačkoj, a vlada je za njihovo suzbijanje angažirala paravojne desničarske skupine, što je završilo ubojstvima Luxemburg i Liebknechta bez suđenja.
Teorijsko naslijeđe i smrt
Luxemburg je ostavila značajan doprinos teoretskoj analizi kapitalizma, naglašavajući potrebu međunarodne solidarnosti radničke klase i problem imperijalizma kao posljedicu kapitalističke ekspanzije, što je detaljno obradila u djelu Akumulacija kapitala.
Protivila se nacionalnoj neovisnosti Poljske bez prethodne socijalne revolucije, smatrajući da prava sloboda radnika ne može biti ostvarena kroz nacionalno oslobođenje, što ju je dovelo u sukob s poljskim nacionalistima, ali ju je istovremeno postavilo kao teoretičarku ispred svog vremena.
Ubojstvo Luxemburg i Liebknechta označilo je kraj radikalnih revolucionarnih previranja u Njemačkoj i stabiliziralo Weimarsku Republiku, dok su njihova imena ostala trajni simbol borbe protiv društvenih nepravdi i težnje za radikalnim društvenim promjenama.
Broj komentara (4)
Puno galame za ideje koje su propale čim su naišle na stvarnost i desnicu s čvrstom rukom.
Idealisti poput Luxemburg obično završe tako da narod najviše pati zbog njihovih eksperimenata, a na kraju država puca po šavovima.
Ajde, sve te revolucionarne bajke i danas služe samo da se ljudi pale na prazna obećanja i tuđu imovinu.
Ovakvim revolucionarkama i agitatorima mjesto je na marginama povijesti jer njihove ideje nikome ništa dobro nisu donijele.
Ostavi komentar