SAD nema jasnog nasljednika u Iranu nakon uklanjanja ajatolaha Hameneija

Američki predsjednik Donald Trump imao je unaprijed zacrtanu ideju o nasljedniku u Iranu prije zajedničke američko-izraelske operacije u kojoj je ubijen vrhovni iranski vođa ajatolah Ali Hamenei i brojni visoki dužnosnici.

Operativci CIA-e su uspostavljali kontakte unutar Iranske revolucionarne garde kako bi prikupili korisne informacije za planiranje djelovanja, no nisu uspjeli identificirati jasno nasljedno vodstvo koje bi bilo prihvatljivo za SAD.

Za razliku od prethodnog uklanjanja venezuelanskog vođe Nicolasa Madura, u Iranu nije postojala koordinirana i organizirana oporba ili alternativa režimu koji bi SAD mogla podržati nakon akcije.

Nedostatak jasnog nasljednika i složenost situacije

Iranski režim, za razliku od venezuelanskog, temelji se na teokratskoj strukturi s isprepletenim klerikalnim, vojnim i izabranim tijelima, što omogućuje brzu međusobnu zamjenu dužnosnika i otežava destabilizaciju.

Bez poznatog i kooperativnog nasljednika, postojeća sigurnosna i vojna snaga Irana omogućuje režimu da brzo suzbije potencijalne prosvjede, čime je mogućnost brzog pada režima vrlo ograničena.

Neizvjesni planovi i podijeljene procjene američke administracije

Američka administracija pod predsjednikom Trumpom pokazuje nesigurnost u definiranje jasnih ciljeva i strategije za “dan poslije”, dok se u javnosti i među saveznicima povećava skepticizam o dugoročnom uspjehu i smislu operacije.

Dok su ciljevi poput uništenja iranskih raketnih sposobnosti, sprječavanja razvoja nuklearnog oružja i onemogućavanja financiranja terorističkih mreža jasno istaknuti, koordinacija i planovi za uspostavu nove vlasti ostaju nejasni i nedovoljno definirani.

Analitičari i diplomati upozoravaju da bi kolaps režima mogao dovesti do kaosa i višestrukih sukobljenih centara moći, dok pojava stabilnog nasljednika nije ništa izvjesnija, što znači da je ovo sukob neusporedivo složeniji i dugotrajniji od prethodnih američkih akcija.

Značajno je istaknuti da se sustav u Iranu temelji na teokratskoj vlasti koja je preživjela desetljećima, dok je u Venezueli sustav bio manje ujednačeno strukturiran i podložniji brzom političkom prevrtanju pod pritiskom iznutra i izvana.