Cijene nafte i plina su podivljale zbog rata na Bliskom Istoku.
Nafta je poskupjela oko 60% a plin oko 70% u samo dva tjedna. Daljnji nastavak rata znači dodatno uništavanje proizvodnih kapaciteta u zemljama zahvaćenim ratom, a to znači daljnji, nepredvidivi rast cijena nafte i plina.
Koliko će ovako snažan rast cijena nafte i plina utjecati na ukupnu inflaciju nitko ne može točno predvidjeti. Izračuni iz vremena naftnih šokova 70-tih godina ne mogu se preslikati na naše doba. Tada su cijene nafte rasle godišnje 200-300%. Učinak na zemlje nije bio isti zbog strukture potrošnje, programa štednje i naftu dominantno troše poljoprivreda i transport, a plin – industrija i proizvodnja energije.
Zanimljivo je da su te šokove najbolje amortizirali Njemačka i Japan koji nemaju niti kapi nafte i to kroz racionalizaciju potrošnje, obnovljive izvore, štednju energije – a posebno novim motorima za vozila.
Nije mi namjera pametovati o inflaciji poput novopečenih „stručnjaka“ u tzv. mainstream medijima. Sjetih se i vremena plandemije kada su također preko noći ti mediji prozveli „vrhunske“, „svjetskog glasa“ … stručnjake i znanstvenike. Namjera mi je istaknuti da i bez ikakvog geopolitičkog poremećaja mi imamo izrazito visoku cijenu goriva. Zašto? Zato što nam putem PDV-a i trošarina država od svakog litra uzima 50%, a to trenutno znači od 1,5 eura po litri uzima nam 75 centi!!!
Ljudi to ili ne znaju ili zaboravljaju. I, kada dođe poremećaj poput sada ovoga na Bliskom Istoku Vlada radi tipični populistički potez i limitira cijenu dizela na 1,5 eura. Pri tome, a to im je najvažnije, istaknu da bi ta cijena bila 1,75 eura da oni nisu reagirali i obranili im standard. Oni su samo privremeno, i to malo smanjili svoje prihode od trošarina što će naknadno namiriti jer, inače, izračun tzv. mediteranske cijene barela nafte više liči na kvantnu fiziku nego na jednostavnu burzovnu kalkulaciju.
Što ako rat potraje i rast cijena nafte i plina nastavi, pa nafta skoči na 150 ili 200$?
E, tu više neće biti od pomoći smanjenje trošarina, jer će inflatorni udar biti preveliki. Naime, rast cijena nafte i plina je primarni inflatorni udar, ali je onaj sekundarni nemoguće egzaktno izračunati jer zahvaća opći porast cijena, odnosno ogroman broj roba i usluga koje se prilagođavaju rastu cijena energenata, a ti spadaju i plaće. U svemu ovome sektor poljoprivrede i proizvodnje hrane je presudno važan jer ljudi najveći dio dohotka izdvajaju za hranu.
Hrvatska, nekada izvoznik hrane sa značajnim suficitom, danas jedva proizvodi 50% hrane.
Dakle, na strani ponude fali nam 50%, a trgovački lanci nam u tom slučaju određuju cijene i sudbinu jer oni uvoze 50% hrane.
Kako je Vlada trebala amortizirati dolazeći šok inflacije? Morala je učiniti sve da poljoprivrednicima ne samo zadrži cijenu dizela nego ga je još 50% snizi. Plavog dizela se u Hrvatskoj godišnje potroši oko 150 milijuna litara, i ako smanjite cijenu za 10 centi to je ukupni trošak od 15 milijuna eura. Ako se smanji za 20 ili 30 centi onda je to 30, odnosno 45 milijuna eura. To je sitnica u odnosu na brojna razbacivanja državnog novca.
Pored toga, seljacima treba zaštititi i cijenu sjemena i drugih agrotehničkih izdataka.
Uz to, a to je najvažnije, njima se mora ugovorom jamčiti cijena onoga što proizvedu i siguran otkup. Tim mjerama Vlada bi u stvari provodila politiku stvaranja i upravljanja državnim robnim rezervama od žitarica, mesa, ulja, voća i povrća i to onih vrsta koje su bitne za održavanje života i standarda.
No, ova a ni prethodne Vlade nikada nisu htjele krenuti ovim putem jer je njihov cilj bio razvoj uvozne ekonomije i s druge strane, sistematsko uništavanje proizvodnje.
To je izvorno Škegrina ekonomska doktrina koju su čitavo vrijeme i danas provodili i provode njego vi učenici koji su zauzeli najvažnije segmente gospodarstva, financija i vlasti. Ta doktrina se svodi na to da uvijek negdje u svijetu netko proizvodi nešto jeftinije od nas i da to treba uvoziti i odustati od bilo kakve državne zaštite, koju inače provode sve države manje ili više prikriveno. Mislim da ovdje ne trebam navoditi koliko je nestalo dobrih poduzeća koja su mogla i danas poslovati.
Dakle, sada je vrijeme proljetne sjetve i sve ovo bi se moglo pokrenuti i stvoriti time zaštitni mehanizam protiv značajnijeg rasta inflacije u mjesecima koji dolaze jer bi država u slučaju prijetnje rasta npr. ulja iz državnih rezervi otpustila npr. milijun litara, po cijeni koja bi od one otkupne bila npr. 1% viša zbog troškova skladištenja, a time ne dopustiti da cijena ulja poraste za 10% zbog tržišnih poremećaja. O ovome sam govorio detaljno dok sam bio u Saboru i u nekoliko objava do sada. Ali, ništa od ovoga. Neće niti sada biti jer ova Vlada ne radi za interese građana već za interese uvoznika, špekulanata, financijske oligarhije i političke interese Brisela.
Da bi prikrila stvarno stanje stvari u gospodarstvu i društvu Vlada maše kreditnim rejtingom koji izrađuju upravo one rejting agencije koje su bile ključni pokretači financijske krize 2008.g. što je utvrdila istražna komisija američkog Senata. Da bi se još više ljudi odmakli od pravih problema tu je uvijek i Srbija i njene nove rakete. Taj ping-pong odgovara i onima u Beogradu i ovima u Zagrebu.
Hrvatska nema i nikada nije imala vlastitu ekonomsku politiku, već su se vlade prilagođavale od danas do sutra onome što je dolazilo i prolazilo.
Ponavljam ono što sam nedavno rekao: nije ova Vlada pravi krivac za stanje gospodarstva i društva. Krivi su građani koji su ih birali, a još veći broj onih koji uopće nisu birali.
Zato nam je dragi Bog kao kaznu poslao ovu Vladu, kao i prethodne, koje nikada nisu radile u našem interesu. Zato smo tu kaznu zaslužili zbog grijeha propusta, a to je veliki grijeh.
Zato će ova HDZ-ova Vlada, koja je na izborima dobila samo 17% podrške ukupnog biračkog tijela, a uzela 100% vlasti uz političku trgovinu nastaviti raditi što hoće sve dok narod ne shvati svoj grijeh, ne pročisti se i ne pokaje. Oni su naša kazna za taj grijeh propusta i nečinjenja.
Jedni će reći da sve ovo znaju, za druge će ovo biti zanimljivo kratko štivo dok su zavaljeni u toplom domu, a treći će misliti da sve to treba riješiti netko drugi, a ne oni. Ako to ljudi ne učine, ovi će nas odvesti u propast, siromaštvo i izgubit ćemo državu.
Facebook, 19. ožujka 2026.
