Ljudi me često pitaju koje obrazovanje preporučiti djeci u svijetu nadolazeće dominacije umjetne inteligencije (AI).
Ali krenimo od samih roditelja, priča je ista za djecu.
Umjetna inteligencija uništit će mnoga radna mjesta. To više nije futurizam ni teorija za konferencije, nego proces koji je već počeo.
Počeo u smislu da se, posebno u SAD, već otpuštaju mnogi ljudi, u EU i posebno u Hrvatskoj toga nema toliko puno, ali će se uskoro trend pojačati i krenuti kao cunami. Ako radite u kontrolingu ili marketingu, ili izdavaštvu… s 9 kolega, već sada vas je 8/10 suvišno, samo to vaši nadređeni ili njihovi nadređeni još ne vide (a brzo će) ili postoje organizacijske i kulturološke prepreke otpuštanjima i pogotovo masovnima.
Posebno je važno razumjeti jednu stvar: ovaj put neće biti jednostavnog bijega “na višu razinu”. Dugo smo živjeli s idejom da tehnologija preuzima rutinske poslove, a ljudi se onda sele prema složenijim, kreativnijim i konceptualnijim zadacima. Upravo tu AI sada udara. Ne ugrožava samo administraciju i mehanički rad, nego i velik dio rada znanja.
To se odnosi i na našu djecu. Školovanje, osobito visoko školovanje, sve manje može računati na svoju staru funkciju: da kroz stjecanje znanja osigura relativno sigurno mjesto u gospodarstvu. Kad današnji studenti izađu na tržište rada, velik dio ili sve poslove temeljene upravo na tom znanju već će raditi strojevi.
To ne znači da su svi ‘gotovi’. Kao što nekad nije bilo posla za sve, ali ga je pojedinac ipak mogao naći, tako će i sada AI uništiti mnoga radna mjesta, ali neće nužno uništiti baš vas. Razlika će biti u tome tko je na vrijeme shvatio što se događa i počeo se prilagođavati.
Zato je moja poruka jednostavna: počnite STVARATI.
Ako ste programer, uzmite alat poput Clode Codea, Codex ili Geminija (ali naravno najbolje, aktualne modele), pa čak i Replit i zadajte mu da napravi neku aplikaciju. Ne mora to biti ništa veliko. Neka bude za održavanje travnjaka, uzgoj pasa, praćenje vremena, prometa, financijskih projekcija, bilo čega. U jednom ili dva prompta dobit ćete rezultat koji bi još donedavno djelovao gotovo nevjerojatno. Ako znate programirati, vidjet ćete koliko je kod dobar. I tu ne smijete nasjesti na progagandu vašij najlošijih kolega, koji su i najglasniji i najagresivniji koji kažu da ‘to nije to (i nikad neće biti)’. Odite na X i pratite što kažu NAJBOLJI, a to je da više ne pišu kod. Uloga čovjeka se promijenila: manje tipkanja, više vođenja, nadzora, testiranja i koordinacije agenata. Ne gledajte što govore luzeri.
Ako niste programer, opet možete napraviti isto. Najprije, odite na Replit i u jednoj rečenici ili dvije mu opišite neku svoju ludu ideju. Gledajte rezultat, koji će biti samostojeća aplikacija, stavljena na internet, vrlo profesionalnog koda, s kojom se možete beskonačno igrati unaprijeđujući ju.
kinite Claude Code (Pro ili Max), dajte mu neki folder sa svojim Excelima, Word dokumentima, PDF-ovima i drugim datotekama. Recite mu da objedini podatke iz više tablica, da napravi pregled, da izvuče informacije iz PDF-ova, da vam složi novi dokument, preimenuje datoteke ili reorganizira foldere. Nakon toga ćete vrlo brzo vidjeti koliko toga već danas može napraviti.
Većina ljudi još nije ni blizu stvarne upotrebe tih alata. Dirnuli su možda jedan ili dva posto onoga što je moguće. I zato mnogi još žive u iluziji da se zapravo ništa veliko ne događa.
A događa se.
Slično je za srednjoškolce i studente. Neka počnu nešto STVARATI, neka odu na Replit i upišu bilo što.
Najveći problem nije samo u tome što je umjetna inteligencija sve bolja. Problem je i u tome što vas okružuju ljudi koji to ne razumiju, ili razumiju pa negiraju, ili se toliko boje da se drže starog svijeta kao da će ga samim time spasiti. Neće. Promjena neće stati zato što je netko ismijava.
Dovoljno je da to sami probate jednom ozbiljno.
To je kao trenutak kad živite u svijetu pješaka i bicikala, a netko vam pokaže automobil. Ako ga nikad niste vozili, lako je slušati “stručnjake” koji objašnjavaju da to nije još zaista to, da je nespretno, nesigurno, precijenjeno. Ali čim sjednete i odvezete se jedan kilometar, sve se mijenja. Više ne razmišljate o tom jednom kilometru. Odmah vam je jasno da se time može do mora, do Münchena, do Osla. Nije se promijenila samo brzina, nego horizont života.
Tako treba gledati i umjetnu inteligenciju.
Ne znamo točno kako će izgledati tržište rada za pet godina. Ne znamo koje će profesije nestajati brže, a koje sporije. Ne znamo ni koliko će duboka biti ta promjena. Ali znamo da će puno bolje proći oni koji počnu koristiti te alate, graditi s njima i učiti kroz praksu nego oni koji će ostati sa strane i uvjeravati sami sebe da još ima vremena.
Zato mislim da je najvažnija poruka i za nas i za našu djecu vrlo jednostavna: POČNITE STVARATI.
Facebook, 25. ožujka 2026.
