Mislav Kolakušić kod Marka Jurića u Podcastu Velebit – ožujak 2024
U razgovoru za podcast Mrežnica Mislav Kolakušić govorio je o odnosu Hrvatske i Europske unije, centrima moći u Europi, ulozi lobija i fondova, domaćoj političkoj sceni, pravosuđu, medijima, ratu u Ukrajini te vlastitoj političkoj viziji. Poručio je da se stvarne promjene ne mogu provesti iz oporbe, nego isključivo osvajanjem vlasti.
“Samo onaj tko je na vlasti može mijenjati sustav”
Dugo vas nije bilo. Je li vam cilj trajno zamijeniti Europski parlament Hrvatskim saborom?
Cilj iskrenih i poštenih političara mora biti dolazak na vlast. Samo onaj tko je na vlasti može provoditi promjene. Svi ostali imaju samo moć govora, uvjeravanja ljudi i pružanja nade. Kad govorimo o odnosu Europskog parlamenta i Hrvatskog sabora, Europski parlament je na višoj razini jer se ondje donose propisi koji se u Hrvatskoj kasnije samo potvrđuju. Hrvatski sabor ne može donositi propise suprotne onima koji su već usuglašeni na razini Europske unije.
Kažete da ni Francuska i Njemačka više ne odlučuju o svemu u Europi?
Točno. Ako netko misli da danas Francuska i Njemačka samostalno odlučuju o svemu u Europskoj uniji, onda je u krivu. Upravlja se iz centara moći. Građani često ne znaju kako nastaju europski propisi. Mi nešto izglasamo u Europskom parlamentu, ali time postupak nije gotov. Nakon toga slijedi trijalog u kojem predstavnici Parlamenta, Komisije i država članica iza zatvorenih vrata dogovaraju konačni tekst. Ako se ne usuglase, sve ide ispočetka.
“Lobiranje u Bruxellesu jest politička korupcija”
Tko onda stvarno oblikuje europske politike?
U Europskom parlamentu djeluju tisuće lobista. To su ljudi koji imaju pristup zastupnicima i pokušavaju ih usmjeriti prema donošenju određenih odluka. To je politička korupcija. Posljedice toga vidimo u brojnim politikama, od autoindustrije do zelene agende.
Tko stoji iza tih lobija?
Po mom mišljenju, dva najveća fonda na svijetu — BlackRock i Vanguard. Oni su prisutni posvuda. Ako pogledate vlasničke strukture najvećih kompanija, od farmaceutske industrije do tehnoloških divova, avio-kompanija, banaka i medija, stalno ćete nailaziti na iste fondove.
A tko stoji iza njih?
To je nešto što nikada nisam uspio do kraja utvrditi. Teško je doći do stvarnog vrha vlasničke piramide. Uvijek dolazite do novih slojeva fondova, zaklada i offshore struktura. Moja je teza da u svakom sustavu na kraju ipak odlučuje jedna osoba ili vrlo uzak krug ljudi.
“Hrvatska više nije država u punom smislu te riječi”
Tvrdite da Hrvatska više nije stvarno suverena država. Zašto?
Država mora imati kontrolu nad svojim teritorijem, vlastitim novcem i vlastitim zakonima. Hrvatska to danas nema u punom smislu. Ne odlučuje samostalno o granicama, nema vlastitu valutu i ne donosi ključne propise neovisno o Bruxellesu. Ako ne upravljate granicom, monetom i zakonima, onda niste potpuno suverena država.
Jesu li onda Kina, Rusija ili islamske države “veće države” od članica EU?
Po tradicionalnom poimanju države, da. One samostalno određuju svoje zakone, imaju kontrolu nad granicama i provode vlastitu politiku. Europska unija je u suštini nadnacionalna država, samo što se to često ne želi tako nazvati.
“Plenković je guverner pokrajine, a ne samostalni državnik”
Ako je tako, kakva je onda uloga nacionalnih političara?
Ako na vlasti imate čovjeka koji ne vodi računa o nacionalnim interesima, nego o interesima globalističkih struktura, onda vaše formalne ovlasti ne znače mnogo. Zato kažem: ako je vama Plenković na vlasti, vi pravo veta realno nemate, iako ono formalno postoji.
Što se može učiniti?
Dvije stvari. Prvo, unutarnje okupljanje suverenističkih opcija u Hrvatskoj. Drugo, povezivanje sa srodnim opcijama u drugim europskim državama. Male države same teško mogu preokrenuti smjer, ali umrežavanje politički sličnih snaga može stvoriti ozbiljan blok.
“Bez okupljanja nema vlasti, a bez vlasti nema promjena”
Zašto se takvo okupljanje u Hrvatskoj nije dogodilo?
Jer još nemamo dovoljno snažnu osobu ili dovoljno snažan zajednički interes koji bi sve okupio. Ljude može povezati ili interes ili osoba. Očito još nismo došli do te točke.
Jeste li zato pokušavali okupiti više stranaka?
Da. Glavna ideja bila je okupiti nekoliko manjih stranaka, ugasiti ih i osnovati novu političku snagu. Pet stranaka s po dva posto pojedinačno ne znače ništa. Zajedno mogu postati relevantna politička sila.
Je li bilo razgovora s Karolinom Vidović Krišto i Mostom?
Bilo je. S Karolinom Vidović Krišto razgovarali smo dugo i iznijeli joj cijelu ideju, bez pritiska da odmah odgovori. S Mostom smo također razgovarali, ali do dogovora nije došlo. Smatram da je propuštena ozbiljna prilika za okupljanje.
“HDZ nije problem zbog jednog čovjeka, nego zbog sustava korupcije”
Kako danas gledate na HDZ i Andreja Plenkovića?
HDZ više nema veze s nekadašnjim HDZ-om. Tuđmanov HDZ bio je hrvatski orijentirana stranka. Ovaj današnji, pod Plenkovićem, globalistički je proizvod. Problem HDZ-a nije samo u predsjedniku stranke nego u cijelom obrascu funkcioniranja. Korupcija je u tome da radno mjesto dobije podoban, a ne sposobniji.
Biste li ikada išli s HDZ-om ili SDP-om?
Ne. S HDZ-om nikada. Sa SDP-om također ne. Ali uvijek postoje pojedinci u svim strankama koji imaju drukčija uvjerenja i koji bi mogli podržati politiku prava, poštenja i suverenizma.
Jesu li Andrej Plenković i Zoran Milanović dva lica iste priče?
Oni jesu različite osobe, ali ne nude stvarnu snagu promjene. Godinama se vrtimo u krug. Malo jedan, malo drugi. To Hrvatskoj nije donijelo ništa bitno.
“Kolinda je bila žrtvovana, a Plenkoviću je odgovarao Milanović”
Tvrdite da je Plenković zapravo omogućio pobjedu Zorana Milanovića?
Da. To je moje uvjerenje. Plenkoviću je odgovarao politički protivnik s druge strane koji mu osigurava nastavak vlastitog položaja. Smatram da je sve učinio da Kolinda Grabar-Kitarović izgubi, a da Milanović pobijedi.
Zašto?
Zato što mu je Milanović više odgovarao kao politički suparnik od Kolinde, koja mu je bila i konkurencija unutar šire političke scene. S Milanovićem je mogao graditi sukob koji obojici diže rejting.
“Ustavni sud nije pravi sud”
Kako gledate na Ustavni sud i postupanje prema predsjedniku Milanoviću?
Ustavni sud nije pravi sud u klasičnom smislu. Većina tih ljudi nisu suci u pravom smislu riječi niti su nužno istaknuti pravnici. U Hrvatskoj Ustavni sud prečesto ruši pravnu sigurnost. Imate prvostupanjske, drugostupanjske i vrhovne odluke, pa se onda sve vraća natrag, i tako unedogled.
Je li predsjednik Milanović prekršio Ustav?
Po meni, ne u formalnom smislu, dok god ne poduzme konkretan pravni korak poput predaje kandidature. Govor je jedno, formalna radnja drugo. Ali smatram da je problematično što predsjednik, u trenutku kad nema Sabora i nema Vlade, ne djeluje kao jamac stabilnosti vlasti.
Što biste promijenili u pravosuđu?
Sve. Sustav treba resetirati. Hrvatski suci rade mnogo, ali rade uzaludno. Imamo procedure i propise koji su postavljeni tako da predmet ne može završiti brzo. U uređenim državama to je jednostavnije, učinkovitije i manje formalistički.
Što je ključni problem?
Predsjednici sudova. Tu se koncentrira golema moć i velik prostor za manipulaciju predmetima i karijerama. Ukinuo bih funkciju predsjednika sudova u sadašnjem obliku. Suci moraju biti međusobno ravnopravni.
Govoreći o borbi protiv korupcije, često spominjete “pokazne vježbe”.
Da. Kad napravite odlučan i jasan obračun s korupcijom na vrhu, ostatak sustava se resetira. Rumunjska je to napravila. Mi to moramo napraviti u Hrvatskoj.
“Mediji ne smiju biti u skrivenom stranom vlasništvu”
Kako gledate na vlasništvo nad medijima?
Mediji ne mogu biti pod skrivenim stranim vlasništvom preko fondova i offshore struktura. To je izravan utjecaj na izbore i javno mnijenje. To se rješava zakonom.
Znači li to da bi vlasništvo nad medijima trebalo biti strože regulirano?
Da. Vlasnik medija ne može biti fond iza kojeg ne znate tko stoji. Ako netko iz inozemstva osnuje hrvatsku tvrtku pod svojim imenom i radi transparentno, to je jedno. Ali fondovi iza kojih se ne zna tko odlučuje, to je drugo.
“Bez domaće proizvodnje nema budućnosti”
Kako gledate na ekonomsku budućnost Hrvatske?
Hrvatska bez proizvodnje nema ozbiljnu budućnost. Turizam jest važan, ali nije dovoljan. Država mora imati industriju, proizvodnju i ozbiljnu ekonomsku osnovu. Mi smo godinama živjeli od lažne slike o europskom novcu.
Zašto kažete da je “novac iz europskih fondova” prevara?
Zato što se taj novac građanima prikazuje kao da dolazi niotkuda, a zapravo ga pune države članice, odnosno njihovi građani. Onda se taj novac vraća kroz političke kanale, najčešće unaprijed poznatim krugovima. To je sustav koji više pomaže onima koji već imaju kapital nego onima koji ga nemaju.
Kako danas izgleda atmosfera u Europskom parlamentu oko rata u Ukrajini?
Podijeljena. Globalistički centar, dakle mainstream u politici, ide u jednom smjeru. Ljevica je u nekim segmentima bliža Rusiji, dio desnice snažno podupire Ukrajinu. Ali ja mislim da se prečesto rat promatra kroz propagandu, a premalo kroz realne interese.
Može li se sukob proširiti?
Može. Takve stvari se ne događaju same od sebe. Netko ih mora poticati. Kao što je netko poticao uvlačenje Ukrajine u NATO, tako netko može poticati i novo širenje nestabilnosti.
“Hrvatskoj treba vođa koji može ujediniti narod”
Kako vidite hrvatsku budućnost?
Ovisi o tome hoćemo li uspjeti politički sazrijeti i doći na vlast. Vlast je ta koja mijenja stvari. Ja sam u politiku ušao da bih nešto promijenio, a ne da bih samo komentirao.
Je li moguće pomiriti duboke podjele u hrvatskom društvu?
U potpunosti teško, ali vjerujem da je moguće znatno smanjiti te podjele. Hrvatska treba političku edukaciju, kulturu kompromisa i nacionalno ujedinjenje oko bitnih ciljeva. Nama je potreban vođa koji može objediniti društvo, kao što je to u ključnom povijesnom trenutku učinio Franjo Tuđman.
Što je prvi korak?
Maknuti zlo iz medija, zaustaviti stalno trovanje društva mržnjom i senzacionalizmom, vratiti ozbiljnost politici i osvojiti vlast. Bez vlasti nema promjene.
Cijeli razgovor možete pronaći na You Tube kanalu Projekt Velebit – Podcast Velebit
