Mislav Kolakušić kod Marka Jurića u Podcastu Velebit travanj 2025.
U razgovoru za podcast Mrežnica Mislav Kolakušić govorio je o Europskoj uniji, stvarnim centrima moći, odnosu prema suverenizmu, ulozi fondova i lobija, hrvatskom pravosuđu, političkom sustavu i stanju hrvatske države. Poručio je da su i velike europske države danas tek “mali kotačići”, da se ključne odluke ne donose javno te da se Hrvatska može mijenjati samo osvajanjem stvarne političke vlasti.
Dugo vas nije bilo. Je li vam je cilj trajno zamijeniti Europski parlament Hrvatskim saborom? Mnogi će reći da je u Bruxellesu ugodnije, plaća je dobra, a odgovornost manja.
Cilj svakog iskrenog političara mora biti dolazak na vlast. Samo onaj tko je na vlasti može provoditi promjene. Svi ostali mogu govoriti, upozoravati, nuditi nadu, ali ne mogu odlučivati. Kada govorimo o odnosu Europskog parlamenta i Hrvatskog sabora, jasno je da je Europski parlament na višoj razini jer se ondje donose propisi koje Hrvatski sabor kasnije samo potvrđuje. Hrvatska je na to pristala ulaskom u Europsku uniju. No ondje sam imao priliku vidjeti kako taj sustav stvarno funkcionira, tko u Europi doista odlučuje i koliko su pojedine države zapravo samostalne.
Tko onda upravlja Europom?
Upravljaju centri moći. Građani uglavnom ne znaju kako se uopće donose propisi u Europskoj uniji. Mi nešto izglasamo u Europskom parlamentu, ali to ne znači da je time posao završen. Nakon toga sve odlazi na takozvani trijalog, gdje predstavnici Europskog parlamenta, Europske komisije i država članica iza zatvorenih vrata usuglašavaju konačni tekst. Ako se ne usuglase, cijeli postupak kreće ispočetka, kao da Europski parlament uopće nije ni odlučivao. To je stvarni mehanizam.
Tko na to utječe? Jesu li to lobisti?
Apsolutno. U Europskom parlamentu djeluju tisuće lobista. To su ljudi koji imaju službeni pristup zastupnicima i stalno ih pokušavaju usmjeravati prema određenim rješenjima. Rezultat toga su sumanute politike i propisi, od zelene politike do autoindustrije, energetike i hrane. To nije nikakva teorija, to je stvarnost.
Tko stoji iza tih lobija?
Po mom mišljenju, postoje dva glavna financijska centra moći, BlackRock i Vanguard. Oni su prisutni posvuda. Vlasnički ulaze u medije, banke, farmaceutske kompanije, tehnološke divove, proizvođače oružja, energetiku. Kada pratite vlasničke strukture najvećih svjetskih kompanija, stalno nailazite na iste fondove. Problem je što stvarni vlasnici tih fondova ostaju skriveni. Pokušavali smo godinama doći do stvarnih podataka, ali ne možete doći do kraja tog lanca.
Tko su stvarni vlasnici?
To nisam uspio otkriti. Mislim da to većina ljudi nikada neće uspjeti dokazivo utvrditi. Uvijek dođete do novih slojeva fondova, zaklada i registracija u offshore jurisdikcijama. To je namjerno tako postavljeno.
Tvrdite da Hrvatska više nije istinski suverena država. Zašto?
Država mora imati tri osnovna elementa: vlastiti teritorij koji sama štiti, monetarni suverenitet i zakonodavni suverenitet. Hrvatska više nema ni jedno od toga u punom smislu. Ne može sama odlučiti tko će prijeći njezinu granicu, nema vlastitu valutu i ne donosi samostalno ključne propise. Ako ne odlučujete o granici, novcu i zakonima, onda više niste potpuno suverena država. To vrijedi i za mnoge druge članice Europske unije.
Jesu li onda i Francuska i Njemačka danas samo mali kotačići?
Da. I Francuska i Njemačka danas su u mnogim ključnim pitanjima mali kotačići. Mnogi još misle da te države samostalno određuju smjer Europe, ali to jednostavno više nije tako.
Što se može učiniti?
Dvije stvari. Prva je unutarnje okupljanje hrvatskih suverenističkih opcija. Druga je povezivanje s istim takvim opcijama u drugim europskim državama. Male države same teško mogu promijeniti stvari, ali kad se umreže sa sličnim političkim snagama u Francuskoj, Rumunjskoj, Italiji, Austriji i drugdje, tada nastaje ozbiljna politička sila.
Jeste li zato pokušavali okupiti više stranaka?
Naravno. To je bila temeljna ideja. Ako imate više malih stranaka koje pojedinačno ostaju ispod praga ili osvajaju simboličan broj mandata, to je rasipanje glasova. Cilj je bio stvaranje zajedničke snage. Da smo u Hrvatskoj imali stvarno veliko okupljanje suverenističkih opcija, mogli smo doći do ozbiljnog rezultata.
Zašto se to nije dogodilo?
Zato što u ovom trenutku ne postoji dovoljno snažna politička osoba ili dovoljno jak zajednički interes koji bi sve to spojio. Ljude može okupiti ili snažan interes ili snažna osoba. Očito još nismo došli do te točke.
Kako ocjenjujete Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića?
Oni su dvije različite osobe, ali ne nude stvarne promjene. Jedan model neuspjeha zamjenjuje se drugim modelom neuspjeha. Ako stalno birate između istih ljudi i istih politika, ne možete očekivati drukčiji rezultat. Hrvatska je godinama u začaranom krugu.
Mislite li da je sukob Milanovića i Plenkovića stvaran?
Njihov sukob podiže rejting obojici, ali Hrvatska od toga nema ništa. Građani to gledaju kao političko kazalište, a istodobno očekuju veće plaće, bolje mirovine i pravedniju državu. To se ne može dobiti iz tih prepucavanja.
Kako gledate na Ustavni sud?
Ustavni sud po meni često ne djeluje kao pravi sud. Donio je toliko odluka koje nemaju veze sa zdravim razumom i pravnom logikom da je teško govoriti o ozbiljnom pravosudnom autoritetu. U Hrvatskoj je problem i to što ustavnosudska kontrola često potpuno razbija pravnu sigurnost. Ako nakon pravomoćne odluke vi opet sve vraćate na početak, onda pravomoćnost praktički ne postoji.
Rekli ste i da hrvatsko pravosuđe ne pati od nedostatka rada, nego od pogrešno postavljenog sustava.
Upravo tako. Hrvatski suci rade ogromno, ali uzaludno. Oni pišu silna rješenja, zaključke i procesne akte koji ne služe ničemu osim odugovlačenju. U uređenim sustavima imate puno jednostavnije postupke, daleko manje formalizma i puno više učinkovitosti. Kod nas se sustav održava tako da predmet ne može završiti brzo.
Kako biste to promijenili?
Potpuno bih resetirao sustav. Ukinuo bih funkcije predsjednika sudova u sadašnjem obliku, jer je upravo tu koncentrirana golema moć i velik prostor za manipulaciju predmetima, karijerama i unutarnjim odnosima. Suci moraju biti neovisni i međusobno ravnopravni, a ne podređeni lokalnim centrima moći.
Spominjali ste i “pokazne vježbe” u borbi protiv korupcije. Što time mislite?
Mislim na ozbiljan i jasan obračun s korupcijom na najvišim razinama, kako bi cijeli sustav shvatio da je vrijeme nekažnjivosti završilo. Primjer Rumunjske pokazuje da takve akcije mogu potpuno promijeniti klimu u društvu. Ako pokažete da nitko nije nedodirljiv, mijenja se ponašanje cijelog sustava.
Kako gledate na vlasništvo nad medijima?
Mediji ne bi smjeli biti u stranom vlasništvu, pogotovo ne u skrivenom vlasništvu preko fondova i mreže povezanih društava. To je izravni utjecaj na izbore, javno mnijenje i nacionalnu politiku. To se može riješiti jedino zakonom.
Treba li, po vama, i kulturna i medijska politika biti nacionalno jasnije postavljena?
Da. Hrvatska mora imati hrvatsku produkciju, hrvatski sadržaj i medije koji su utemeljeni na hrvatskom jeziku, hrvatskoj kulturi i interesima hrvatskog društva. Ne može nacionalni prostor biti potpuno prepušten tuđim interesima i tuđim političkim agendama.
Kako gledate na rat u Ukrajini i odnos Europe prema tom sukobu?
Europa je u taj sukob ušla pogrešno, bez jasne strategije i s potpuno nerealnim očekivanjima. Mislili su da će sankcije srušiti Putina, a to se nije dogodilo i nije se moglo dogoditi. Rusija je prevelika, prebogata resursima i politički drukčije strukturirana da bi se tako urušila. S druge strane, i Putin je pogriješio ako je mislio da će se Ukrajina raspasti bez ozbiljnog otpora.
Može li se rat proširiti?
Može, ali to ne pada s neba. Netko mora takve procese poticati, gurati i organizirati. Širenje sukoba uvijek ima svoje političke i financijske promotore.
Kako vidite stanje u Hrvatskoj u sljedećim godinama?
Ovisi o tome hoćemo li uspjeti politički sazrijeti i okupiti se oko stvarnih promjena. Hrvatska još ima šansu, ali samo ako prestane stalno vrtjeti iste podjele, iste obrasce i iste političke glumce. Potrebna je promjena sustava, promjena načina upravljanja i ozbiljna politička hrabrost.
Što je prvi korak?
Osvojiti vlast. Bez toga nema promjena. Možete imati najbolje ideje na svijetu, ali ako nemate vlast, ne možete promijeniti ništa.
Cijeli razgovor možete pronaći na You Tube kanalu Projekt Velebit – Podcast Velebit
