Mislav Kolakušić kod Ariane Kekić u Podcastu Mrežnica – veljača 2024.
Gost podcasta Mrežnica bio je Mislav Kolakušić, pravnik i kandidat liste Pravo i pravda za Europski parlament. Govorio je o stanju u Europskoj uniji, ratu u Ukrajini, korupciji, globalizmu, pandemiji, medijima, migracijama i budućnosti Hrvatske. U razgovoru je poručio da Europa gubi suverenitet, da se građanima sustavno manipulira i da je ključ promjene u jačanju suverenističkih politika.
Četiri godine u Europskom parlamentu su iza vas, odnosno pet, a očekujete i novi mandat. Je li Europa od prije nekoliko godina ista kao danas i koliko smo uopće svjesni svega što se događa?
Pet godina u Parlamentu je iza nas i vjerujem u sljedećih pet. Nadam se da će Pravo i pravda dobiti povjerenje građana koje smo, mislim, Ivan Sinčić i ja itekako zaslužili probijajući sve granice i iznoseći istinu i činjenice mnogo prije svih ostalih.
Ivan i ja smo među rijetkima od početka govorili o činjenicama vezanima uz pandemiju i rat u Ukrajini. Cijelo vrijeme smo pozivali na mir, jer je mir bio moguć u prvim mjesecima rata. Sve je moglo završiti na način da se Ukrajina vrati na početne postavke Minskog sporazuma, dakle da ostane neutralna, bez ulaska u NATO i bez daljnjeg širenja sukoba.
Nekoliko puta sam govorio u Europskom parlamentu da bi ulazak Ukrajine u NATO i postavljanje nuklearnih bojevih glava na granice Rusije bio otvoreni poziv na rat. Isto bi se dogodilo da Rusija postavi nuklearno oružje u Meksiku. Sjedinjene Američke Države na samu najavu toga odmah bi pokrenule vojnu akciju.
Znači li to da je rat u Ukrajini bio planiran?
To je bila želja onih koji upravljaju današnjom civilizacijom. Korporacije i centri moći iz Sjedinjenih Američkih Država gurali su taj sukob. Zelenskom je naloženo da najavi ulazak u NATO i tako smo došli do situacije u kojoj smo sada.
Nakon nekoliko stotina tisuća mrtvih slušali smo nebuloze o tome da Rusija nema više oružja, da vadi čipove iz perilica i da je pred slomom. U stvarnosti se Europa sve više i više uvlači u rat.
Mi vrlo brzo više nećemo biti samo promatrači. Belgija, Francuska i druge države već govore o tome da Ukrajina njihovim oružjem može napadati ruski teritorij. Ako dođe do ozbiljnijeg napada na Rusiju, pitanje je hoće li Putin uopće imati izbora ne odgovoriti.
Koliko je realna opasnost od većeg sukoba?
Vrlo realna. Rusija ima arsenal koji je neusporedivo razorniji od onoga što danas koristi u Ukrajini. Još nije ni približno iscrpila ono što ima.
Ja ne govorim iz straha, nego iz procjene. Strah postoji kod svakog čovjeka, ali pitanje je hoće li vas taj strah zaustaviti. Mene ne zaustavlja. Smatram da je velika opasnost stvarna ako se nastavi slanje oružja, a uskoro možda i vojnika.
Zašto nitko ozbiljno ne govori o miru?
Zato što Europskom unijom ne upravljaju oni koje vidimo u javnosti. Kao što Biden nije taj koji upravlja Sjedinjenim Američkim Državama, tako ni von der Leyen, ni Charles Michel, ni Plenković ne upravljaju stvarno. Oni su lutkice.
Danas u Hrvatskoj imate privid podjele na HDZ i SDP, ali njihove matične političke grupacije u Europi, pučani, socijalisti i liberali, funkcioniraju kao najčvršća moguća koalicija. To je ista struktura moći.
A tko onda upravlja?
Ogromne korporacije, moćnije od država. One imaju koristi od svega. Imaju korist od pandemije, od cjepiva, od rata, od naoružavanja, od novih ugovora, od stalne proizvodnje krize. Rat je savršeno tržište. Pošaljete staro oružje, ispraznite skladišta, a onda kupujete novo i skuplje. To su tisuće milijardi.
Jedino što u tom sustavu ništa ne vrijedi jest čovjek. Ljudi su postali potrošna roba.
Zašto građani to ne razumiju?
Zato što je ljudima iznimno lako manipulirati. Oduvijek je postojala skupina ljudi koja želi vladati svijetom. Danas imate te ljude koji su bogatiji od država i provode svoje planove.
Ono što prije nisu imali u toj mjeri jest potpuna kontrola nad medijima. Prvo su morali promijeniti zakonodavstvo da stranci mogu postati vlasnici medija. I onda su kupili sve. Danas imate istu poruku na desecima televizija, portala i novina. Iste rečenice, isti izrazi, isti narativ, ista zabrinutost ili ista euforija, ovisno o temi.
To smo vidjeli i u pandemiji.
Hoćemo li ikada doznati istinu o pandemiji?
Istina je odavno poznata. Ja sam među prvima u Europskom parlamentu javno govorio o činjenicama. Poslao sam pisma na više od tisuću svjetskih medija i nitko to nije prenio. Tada mi je sve bilo jasno.
Od početka je bilo jasno da se radi o konstrukciji. Koronavirusi su najistraživanija skupina virusa i godinama se znalo da za njih nije moguće razviti učinkovito cjepivo zbog stalnih mutacija. Onda su nestale obdukcije, uvedena je definicija smrti od covida kao smrti unutar 28 dana od pozitivnog testa, bez obzira na pravi uzrok. Uveden je pojam asimptomatskih bolesnika. Sve je bilo postavljeno tako da se stvori slika katastrofe.
I onda dolazi cijepljenje.
Da. Već prvi podaci pokazivali su da nema stvarne učinkovitosti kakva se tvrdila. A ipak se ugovaraju goleme količine doza, unaprijed, u tajnim ugovorima. Ugovore nitko nije vidio, osim onih na vrhu. Mi zastupnici nismo imali uvid u sadržaj tih ugovora. Vidjeli smo samo zacrnjene stranice.
I danas Europska unija i dalje plaća te ugovore. Deseci milijardi i dalje odlaze. I to nije korupcija? To nije korupcija, ali je problem kad je riječ o nekoj lokalnoj aferi? To je apsurd.
Može li Europska unija riješiti problem korupcije?
Ne može. To ćemo morati riješiti sami. Europski parlament može biti važan kao govornica, ali ne kao stvarna poluga odlučivanja. Tamo se može izgovoriti istina pred cijelim svijetom, ali odluke se donose drugdje.
A kakva je stvarna moć Europskog parlamenta?
Europski parlament nije zakonodavno tijelo kao Hrvatski sabor. Zastupnici tamo nemaju ni pravo predlaganja zakona. To je jedini parlament na svijetu u kojem zastupnici ne mogu sami predložiti zakon.
Postupak donošenja propisa odvija se kroz institucije i pregovore izvan očiju javnosti. Europski parlament jest važan kao najveća govornica na svijetu. Ono što izgovorite tamo može se čuti u cijelom svijetu. Ali stvarna moć nije ondje gdje bi građani mislili da jest.
Što očekujete od europskih izbora?
Suverenističke stranke mogle su napraviti mnogo više da su se udružile. Imali smo priliku osvojiti šest mandata. Sada će HDZ ostvariti velik rezultat, a mi ćemo se boriti za prostor na suverenističkoj strani.
Ja vjerujem da je Pravo i pravda jedina prava suverenistička opcija i da će nam građani dati povjerenje. Most je već išao s HDZ-om, Domovinski pokret također. Tko god još jednom napravi isto, pokazat će da nije alternativa.
Može li se vas ikada vidjeti u kombinaciji s HDZ-om?
Može, ali samo na jedan način. Da Pravo i pravda osvoji 62 mandata, a 10 zastupnika HDZ-a glasa za mene kao premijera. To je jedina kombinacija. Oni ne bi dobili ništa.
Planirate ići i na predsjedničke izbore?
Da. Idem ponovno sa istim programom kao i prije. Hrvatska treba predsjednički sustav. Treba nam model u kojem građani biraju jednu odgovornu osobu, a ne ovaj korumpirani parlamentarni sustav.
Predsjednički sustav nije manje demokratski. Naprotiv. U njemu postoji jasna odgovornost. Ako predsjednik imenuje ministre i svi završe u korupciji, onda je i on odgovoran. Kod nas toga nema. Premijer se skriva iza koalicija, stranaka i procedure, a nikad nije odgovoran.
Znači li to da vas postojeći predsjednik ne može ugroziti?
Ne vidim ozbiljnog takmaca. Milanović nije ozbiljan kandidat za pravu promjenu sustava. Mogao je pokretati referendume, mogao je otvarati promjene Ustava i izbornih pravila, ali nije. Svađao se s premijerom i to je to.
Spomenuli ste migracije. Koliko je ozbiljna ta priča za Hrvatsku i Europu?
Vrlo ozbiljna. Europska unija ide prema modelu potpune zamjene stanovništva. Ako ostane ovakav smjer, Europa će se kroz nekoliko desetljeća potpuno promijeniti. Mi već danas vidimo da zemlje poput Italije i Njemačke uzimaju ono što im odgovara, a ostalo će završiti kod manjih i slabijih država.
I da, bolje je platiti 20 tisuća eura po osobi nego preuzeti socijalne slučajeve koji će godinama biti na teret sustavu. To zvuči grubo, ali je istina.
Što je s hrvatskim identitetom?
Ako nastavimo ovako, riskiramo sve. Hrvatska može opstati samo ako očuva suverenitet, vlastitu proizvodnju, vlastitu granicu, vlastitu politiku i vlastiti identitet. Ako to izgubimo, postat ćemo pokrajina nečega što neće biti ni Europa ni zajednica naroda, nego birokratsko-korporacijski projekt.
Za kraj, postoji li uopće nada?
Naravno da postoji. Hrvatska je opstajala stoljećima. Ali se promjena neće dogoditi sama od sebe. Građani moraju izaći na izbore i birati ljude koji žele suverenitet, a ne globalizam. Moraju prestati vjerovati medijskom narativu i početi gledati tko govori istinu, a tko služi centrima moći.
Cijeli razgovor možete pronaći na You Tube kanalu Radio Mrežnica – Podcast Mrežnica
