Mislav Kolakušić kod Ariane Kekić u Podcastu Mrežnica – listopad 2025. 2. dio
U drugom dijelu razgovora Mislav Kolakušić govorio je o nekretninama, dionicama, kriptovalutama, velikoj krizi koja dolazi, sigurnosti, migrantima, kriminalu, Europskoj uniji i budućnosti Hrvatske.
Zašto su stanovi u Hrvatskoj toliko skupi i postoji li doista velik broj praznih stanova?
To je još jedna laž. Ja ne znam gdje su ti silni prazni stanovi. Ne znam ni za jedan jedini prazan stan u pravom smislu te riječi. Ono što se vodi kao prazno često su klijeti, ruševine, zapuštene kuće ili objekti koje nitko ne može urediti bez ulaganja višestruko većeg od njihove vrijednosti.
Ne postoji toliki broj praznih stanova. To jednostavno nije istina. Tko bi normalan držao prazan stan ako ga danas može iznajmiti za tisuću eura ili više?
Zašto su onda cijene i dalje tako visoke?
Zato što i kupci žele inflaciju. Svatko tko kupi stan odmah želi da mu za godinu ili dvije vrijednost naraste 30 ili 50 posto. Svi žele da je njihova odluka bila genijalna, da cijena ode gore i da im rata kredita relativno padne. Dakle, svi sudjeluju u istom modelu i svi priželjkuju rast.
To govori da nismo ekonomski educirani ni na osnovnoj razini. Ne razumijemo što je prava ekonomija.
Spomenuli ste i dionice te kriptovalute. Zašto mislite da je i to dio iste iluzije?
Zato što je riječ o virtualnoj ekonomiji. Iza mnogih stvari ne stoji ništa. Kod kriptovaluta iza toga ne stoji ni država, ni središnja banka, ni stvarni sustav. Tamo nema nikakve blagajne s novcem. Možete nešto unovčiti samo ako pronađete kupca.
Ista je stvar i s tehnološkim divovima. Dionice Applea, Microsofta, Nvidije, Amazona i drugih desetljećima su bile na relativno mirnoj razini. Onda dolazi razdoblje nakon 2019. i sve eksplodira. Zašto? Ne zato što su oni odjednom proizveli nešto čudesno, nego zato što se takvim tržištima iznimno lako manipulira.
A što kad se taj sustav raspadne?
Kad krahira tržište dionica, te kompanije neće postati siromašne za jedan cent. One će i dalje proizvoditi ono što su proizvodile. Propast će mali ulagatelji, obični ljudi, oni koji vjeruju brojkama na ekranu.
Već sam to doživio 2008. i 2009. Sve što smo uložili u hrvatske fondove i dionice izgubilo se praktički do nule. Moje novčanice od tisuću kuna koje sam nosio u banke nestale su, a kompanije i dalje rade. Novac je jednostavno odglumljen.
Rekli ste da će nova kriza biti gora od one 2008. Kako ćemo je osjetiti?
Jako gadno. Govorim ljudima da uštede barem za godinu dana rata kredita. Oni koji to ne uspiju, a imaju nekretnine opterećene kreditima, mogli bi ostati bez svega. Tako je bilo i prije, a sada će biti još gore.
Sustav je toliko napuhan da se više ne može vratiti na staro. To se mora raspasti. Pitanje je samo kada i kako.
Može li običan čovjek to izbjeći?
Ne može. Nema nikakve šanse da potpuno izbjegne. To je sustav koji će se morati urušiti. Jedino što pojedinac može učiniti jest pokušati biti što spremniji, imati nešto ušteđevine i ne vjerovati da će sve ovako trajati vječno.
Što bi moglo biti okidač?
Može biti jedna zalutala raketa, nestanak struje na nekoliko dana, nestanak interneta, prekid komunikacijskih kabela ili ozbiljan cyber napad na energetski sustav. Dovoljan je jedan dobro osmišljen softverski upad u pametna brojila ili elektroenergetske mreže da nastane potpuni kaos.
Tehnologija u ovim nemirnim vremenima nije samo alat, nego i moguće oružje.
Koje će zemlje lakše proći kroz takvu krizu?
One koje nešto proizvode. U krizi svima trebaju hrana, energija i osnovne usluge. Hrvatska danas praktički ništa ne proizvodi. Mi smo svedeni na turizam. A prvo čega se ljudi odriču u krizi jest putovanje.
Kad padne turizam, a mi nemamo industriju ni ozbiljnu proizvodnju hrane, ostajemo bez temelja.
Zašto je Europa, po vašem mišljenju, sama sebi pucala u nogu?
Zato što je vode ljudi koji nisu prava vodstva. To su ljudi koje guraju isti mediji, isti centri i isti interesni krugovi. Oni ne rade u interesu svojih država. Pogledajte Njemačku. Gašenje nuklearnih elektrana bilo je samoubojstvo. Uništili su vlastitu ekonomsku osnovu.
A istovremeno se suverenizam u medijima prikazuje kao nešto nazadno i opasno, iako je upravo suverenizam jedini izlaz.
Što onda vidite kao rješenje?
Potpuni povratak suverenizmu. Svaka država sama za sebe. Drukčije neće ići. Nijedan Nijemac neće vraćati dugove Italijana ili Hrvata. Uvijek su ratovi i sukobi u Europi kretali iz dugova, interesa i borbe za resurse.
Treba se vratiti proizvodnji. Pravoj proizvodnji. Ne vjetroelektranama i solarnim panelima kao jedinom odgovoru, nego ozbiljnoj industriji, ozbiljnoj energiji i ozbiljnoj proizvodnji hrane. Europska unija je postala vazal, a istodobno je sama od sebe napravila slabu i ovisnu cjelinu.
Očekujete li političke promjene i u Hrvatskoj?
Sigurno. HDZ neće dobiti izbore kada dođe pravi lom. Kriza će u Hrvatskoj biti nekoliko puta teža nego u Njemačkoj ili Francuskoj, upravo zato što mi ne proizvodimo ništa.
Kad voda dođe ne do grla nego do ušiju, građani će početi slušati što tko govori i gledati tko je što radio. Ja ću tada ponuditi ono što nudim cijelo vrijeme: istinu i ono što sam uvijek spreman napraviti.
U razgovoru ste otvorili i pitanje sigurnosti. Čeka li Hrvatsku rast kriminala i ozbiljniji sigurnosni problemi?
S imigrantima uvijek dolazi i njihova mafija. To je pravilo. S afganistanskim imigrantima dolazi afganistanska mafija, s marokanskima marokanska. Ti ljudi su često iznimno ranjivi, ne znaju jezik, ne snalaze se i vrlo ih je lako reketariti, kontrolirati i uključivati u kriminalne aktivnosti.
Ne govorim to za sve, naravno. Imate poštene i vrijedne Filipince, koji žele raditi, naučiti jezik i uklopiti se. Ali velik broj onih koji dolaze u Europu ne dolazi raditi, nego živjeti od socijalne pomoći.
Kako se država može obračunati s kriminalom?
Vrlo jednostavno, ako ima volje. Pogledajte primjer San Salvadora i predsjednika Bukelea. Uzeo je najnesigurniju zemlju na svijetu i napravio je sigurnom brutalnim obračunom s kriminalom. Izgradio je zatvor, pohapsio kriminalce, i danas ljudi tamo mogu spavati na ulici bez straha.
Kriminal ide tamo gdje mu država to dopušta. Ako država želi, može ga slomiti.
Za kraj, kakva vremena nas čekaju?
Najgora do sada. Ali svi će preživjeti, osim ako nas stvarno gurnu u rat. A u rat ne smijemo ići. Hrvatska ne smije ići u rat. Nećemo ratovati ni za koga i ni za što.
Ako netko pokuša gurati Hrvatsku u rat, ljudi moraju reći ne. Izaći na ulicu, odbiti, učiniti sve što je potrebno. Ne idemo u rat.
Koja je vaša završna poruka?
Ne pristajati na laž, ne pristajati na rat i ne vjerovati da će ovaj sustav trajati vječno. Nijedna laž ne traje zauvijek. Uvijek dođe trenutak kad se sve raspadne.
A građani? Oni moraju početi odlučivati. I na izborima, i u životu, i u ekonomiji. Dokle god šute, drugi će odlučivati umjesto njih.
Cijeli razgovor možete pronaći na You Tube kanalu Radio Mrežnica – Podcast Mrežnica
