Od 1970-ih, prema tzv. Goldwaterovu pravilu, američkim psihijatrima nije preporučeno javno komentirati mentalno zdravlje javnih osoba, no zabrinutost za mentalno stanje Donalda Trumpa raste zbog njegovih sve nestabilnijih izjava i ponašanja.
Dok se Trump priprema za mogući sukob na Bliskom istoku bez jasne artikulacije ciljeva, njegova geopolitička procjena i psihološko stanje postaju ključni rizici za međunarodnu sigurnost.
Opasnost vođe izgubljenog u vlastitim iluzijama
Česta neistinita izjava Trumpa nije sama po sebi dokaz neracionalnosti, no opasnije je što se može uvjeriti u vlastite neistine, čime se udaljava od stvarnosti.
Mnogi svjetski lideri često pristupaju Trumpu kroz laskanje kako bi usmjerili njegove odluke, no takva taktika može produbiti njegovu vezu s fantazijama i otežati pristup istini.
Ključno pitanje je tko unutar njegova okruženja ima hrabrost i sposobnost predočiti mu stvarno stanje stvari i tako ga spriječiti u donošenju pogrešnih odluka.
Okruženje koje potiče hvalospjeve umjesto istine
Visoki dužnosnici Trumpove administracije često njeguju kult ličnosti, što umanjuje objektivnost i čini realne savjete rijetkim, što može imati ozbiljne posljedice za vođenje države.
Primjeri hvalospjeva poput tvrdnji o “najmoćnijem vojnom napadu u povijesti” ili o “zlatnom dobu” SAD-a pod Trumpom predstavljaju opasnu hiperbolu koja udaljava vođu od stvarnosti geopolitičkih izazova.
Unatoč pozivima na primjenu 25. amandmana, koji predviđa smjenu nesposobnog predsjednika, njegov kabinet je vrlo rijetko spreman stati protiv njega zbog lojalnosti i političkih interesa.
Institucije kao posljednja linija obrane
Neslaganja i prepreke dolaze iz američkih institucija poput Vrhovnog suda i Federalnih rezervi, koje su se sve češće suprotstavljale Trumpovim odlukama i politikama.
Izrazito se može vidjeti kroz bijes Trumpa na sudske odluke koje su poništile njegove carine, pa čak i na sudce koje je sam imenovao, što pokazuje nepripremljenost za različita mišljenja unutar vlastitog sustava.
Predsjednik Feda Jerome Powell je snažno branio neovisnost banke, unatoč pritiscima iz administracije, potvrđujući važnost institucionalne autonomije kao protutežu potencijalnim zloupotrebama vlasti.
Javno mnijenje i unutarnji izazovi
Rastuća sumnja i otpor prema politikama poput oštrijih deportacija dodatno ograničavaju Trumpove mogućnosti ostvarivanja planova, dok su sudovi postali aktivni sudionici u oblikovanju prava i zaštiti građanskih sloboda.
Iako je Trump često prikazivan kao impulzivan i autoritaran, poznato je da se povlači pred snažnijim otporom, što se naziva “Taco pravilom” i ilustrira ograničenja njegove moći ukoliko realno procijeni situaciju.
Ono što može dovesti do najopasnijih situacija jest kada se okružuje ljudima koji mu samo potvrđuju njegove želje i iluzije, a ne govore mu istinu, što može razarajuće utjecati na vođenje države, zaključuje Edward Luce u Financial Timesu.
Broj komentara (4)
Više povjerenja imam u Trumpa i njegovu hrabrost nego u sve te samozvane stručnjake koji iz udobnosti svojih fotelja samo kritiziraju.
Očito nekima smeta što Trump ima hrabrosti i mudrosti reći i napraviti ono što drugi ne smiju, a institucije mu sad podmeću nogu jer se boje promjena koje donosi.
Uvijek se nađe hrpa mudrijaša koji vrijeđaju Trumpa jer se ne uklapaju u njegovu politiku, a stvar je u tome da čovjek ima petlju i drži do interesa svoje države više nego većina političara danas.
Tipično, kad ljevica ne zna kako se nositi s jakim liderom kao što je Trump, onda izmišljaju svakakve psihološke teorije i bajke o opasnostima, samo da omalovaže čovjeka koji jasno brani američke interese i ne povlači se pred političkom korektnošću.
Ostavi komentar