Teheran se suočava s neviđenom krizom vodstva nakon ubojstva ajatolaha Alija Hameneija u američko-izraelskim napadima, koji su dodatno pogodili zgradu Vijeća stručnjaka, tijela odgovornog za izbor njegovog nasljednika.
Ustavni proces izbora nasljednika u Iranu
Prema iranskom ustavu, Vijeće stručnjaka od 88 članova, pretežno viših klerika, ima ekskluzivno pravo imenovati novog vrhovnog vođu, a dok se ne postigne odluka, zemljom upravlja privremeno tročlano vijeće sastavljeno od visokih dužnosnika.
Dosad je ovaj ustavni mehanizam bio aktiviran samo jednom 1989., kada je pokojni ajatolah Ruholah Homeini naslijedio Hamenei, a ova tranzicija je tada protekla relativno mirno.
Među privremenim upraviteljima ističu se predsjednik Masoud Pezeshkian, šef pravosuđa Golam-Husein Mohseni-Edžei, poznat po strogom pristupu gušenju prosvjeda, te ajatolah Alireza Arafi, koji je također kandidatom za nasljednika te poznat po svojoj odanosti osnovnim idejama Islamske Republike.
Mogući kandidati i izazovi nasljedstva
Među potencijalnim nasljednicima su sin pokojnog vodstva Modžtaba Hamenei, s podrškom tvrdolinijaških frakcija i Islamske revolucionarne garde, kao i bivši predsjednik Hasan Rohani te unuk Ruholaha Homeinija Hasan Homeini, koji su dosad bili marginalizirani.
Obitelj Laridžani, uključujući Sadeka Amolija Laridžanija i njegovog brata Alija Laridžanija, ima značajan utjecaj te je poznata po sposobnosti održavanja režima, unatoč optužbama za korupciju i njenoj povezanosti s gušenjem prosvjeda.
Iranske vlasti su zbog očekivane vojne eskalacije decentralizirale vojno zapovijedanje, dajući veću operativnu autonomiju regionalnim zapovjednicima, što povećava šanse za preživljavanje režima u slučaju daljnjih udara na vrh.
Ali Laridžani, koji koordinira nacionalnu sigurnost, izjavio je da je Iran spreman za dugotrajni sukob, a trenutna kriza vodstva predstavlja test otpornosti Islamske Republike u uvjetima rata i unutarnjih političkih i gospodarskih pritisaka.
Broj komentara (3)
Iran je sam zakomplicirao svoju situaciju, a sada ćemo tek vidjeti koliko su njihove silne institucije učinkovite kad nestane čvrsta ruka vodstva.
Tko sije vjetar, žanje oluju – iranski klerici su se razmahali, a sad im je sustav pred pucanjem jer sustav bez jakog vođe i čvrste ruke ne može opstati.
Kad bi se kod nas lideri tako birali, možda bismo i mi doživjeli malo više reda, a manje kaosa kao što sada vlada u Iranu.
Ostavi komentar